ZAGREB/LITTLE ROCK, 16. svibnja (Hina) - Proces pamćenja uključuje brojne dijelove mozga, a predmete ne pamtimo kao cjelinu, nego pamtimo njihove odvojene karakteristike, pišu znanstvenici u novom broju časopisa "Proceeding of the
National Academy of Science".
ZAGREB/LITTLE ROCK, 16. svibnja (Hina) - Proces pamćenja uključuje
brojne dijelove mozga, a predmete ne pamtimo kao cjelinu, nego
pamtimo njihove odvojene karakteristike, pišu znanstvenici u novom
broju časopisa "Proceeding of the National Academy of Science".
#L#
U istraživanju koje je vodio dr. John Hart, asistent na
gerijatrijskom odjelu Medicinskog sveučilišta Arkansas u suradnji
sa stručnjacima sa sveučilišta Johns Hopkins, znanstvenici su
došli do novih spoznaja o tome kako pamtimo predmete koji nas
okružuju.
Znanstvenici tvrde da se predmeta iz okoline prisjećamo uz pomoć
različitih dijelova mozga koji nam omogućuju da se prisjetimo
različitih karakteristika predmeta kojega se pokušavamo
prisjetiti. Tako npr. sjećanje na psa uključuje miris, zvuk, pojavu
i ime.
Mjerenjem električnih signala u dijelovima mozga koji međusobno
komuniciraju, znanstvenici su pokazali da, u trenutku kad se
prisjećamo psa, talamus, važan dio mozga koji povezuje njegove
različite dijelove, zapravo regulira brzinu povezivanja raznih
dijelova mozga.
"Čini se da je pamćenje konstruktivan proces koji kombinira
karakteristike predmeta, a ne samo predmet kao cjelinu", kaže dr.
Scott Slotnick sa sveučilišta Johns Hopkins, "te da talamus
upravlja ili modulira aktivnost mozga tako da priključuje dijelove
mozga potrebne za prisjećanje nekoga predmeta".
"To zajedničko aktiviranje područja mozga zapravo je naše sjećanje
na predmet. Tako se može objasniti i činjenica da se nečega jasno
sjećamo, dok se ponekad možemo prisjetiti samo nekih dijelova, ali
ne i cjeline predmeta koji pokušavamo prizvati u sjećanje. Često
običavamo reći, pokušavajući se prisjetiti, da 'to ima grbu, da
živi u pustinji' itd. To se događa kad se dijelovi mozga ne
uključuju sinkronizirano i na prikladan način. Time se može
objasniti i činjenica da se kasnije obično ipak sjetimo onoga čega
smo se pokušavali prisjetiti", smatra dr. Hart.
Važan rezultat ovog istraživanja je i činjenica da se pamćenje
pacijenata, uključujući i onih koji pate od Alzheimerove bolesti,
ne gubi u potpunosti, nego je riječ o postojanju zapreka za
odvijanje spomenutoga procesa.
Dr. Hart trenutačno osniva istraživački laboratorij u kojemu će
ispitivati pamćenje mjerenjem električne aktivnosti mozga kako bi
bolje postavio dijagnozu u slučaju ljudi s poremećajima pamćenja.
Utvrđivanje vrsta neurotransmitera i dijelova mozga koji ne
djeluju kako treba u procesu pamćenja, moglo bi poslužiti za
liječenje oboljelih od Alzheimerove bolesti, ali i za liječenje
oboljelih od moždane kapi te onih koji su pretrpjeli povrede
glave.
(Hina) rug dgk