US-IL-palestina-Obrana-Diplomacija-Oružani sukobi-Ratovi LAT 14. V. SAD MORA DEFINIRATI MIROVNE UVJETE SJEDINJENE DRŽAVETHE LOS ANGELES TIMES14. V. 2002.SAD mora definirati mirovne uvjete"Događaji iz proteklih nekoliko tjedana
promijenili su diplomatsku sliku za SAD i učinkovitu diplomaciju na Bliskom istoku učinili gotovo nemogućom. Bushova vlada učinila je neke važne korake u definiranju jasnog stava SAD-a kada su posrijedi pitanja konačnog rješenja izraelsko- palestinskog sukoba. Prihvatila je koncept održive palestinske države zasnovan na rezolucijama UN-a i podržala izvješće Mitchellovog povjerenstva koje poziva na okončavanje terorizma i nasilja i zamrzavanje izraelskih naselja. Podržala je saudijsku inicijativu koja poziva na normalne odnose između Izraela i arapskih zemalja kada se Izrael povuče s okupiranih teritorija. Moramo poduzeti slijedeći korak: odrediti parametre okvira za konačno rješenje. Takav bi pristup mogao uspjeti samo ako predsjednik uvjeri američki narod da je ostvarivanje mira između Arapa i Izraelaca od ključne važnosti za interese SAD-a. Kao što je očito po nedavnim samoubilačkim bombaškim napadima i uništavanju Zapadne Obale,
SJEDINJENE DRŽAVE
THE LOS ANGELES TIMES
14. V. 2002.
SAD mora definirati mirovne uvjete
"Događaji iz proteklih nekoliko tjedana promijenili su diplomatsku
sliku za SAD i učinkovitu diplomaciju na Bliskom istoku učinili
gotovo nemogućom.
Bushova vlada učinila je neke važne korake u definiranju jasnog
stava SAD-a kada su posrijedi pitanja konačnog rješenja izraelsko-
palestinskog sukoba. Prihvatila je koncept održive palestinske
države zasnovan na rezolucijama UN-a i podržala izvješće
Mitchellovog povjerenstva koje poziva na okončavanje terorizma i
nasilja i zamrzavanje izraelskih naselja. Podržala je saudijsku
inicijativu koja poziva na normalne odnose između Izraela i
arapskih zemalja kada se Izrael povuče s okupiranih teritorija.
Moramo poduzeti slijedeći korak: odrediti parametre okvira za
konačno rješenje.
Takav bi pristup mogao uspjeti samo ako predsjednik uvjeri američki
narod da je ostvarivanje mira između Arapa i Izraelaca od ključne
važnosti za interese SAD-a. Kao što je očito po nedavnim
samoubilačkim bombaškim napadima i uništavanju Zapadne Obale,
posljedice daljnjih eskalacija uključuju regionalnu
nestabilnost, napetosti među stanovništvom SAD-a, arapskih i
muslimanskih zemalja i Europe i ozbiljne prepreke globalnom ratu
protiv terorizma i iračkoj politici. Ništa osim hrabre diplomacije
ne može izmijeniti ovaj tijek događaja.
Ovaj proces može početi tako da se osigura da Vijeće Sigurnosti UN-a
prihvati predloženi okvir, nakon kojeg bi se arapske i izraelske
čelnike moglo pozvati na međunarodnu konferenciju kako bi se
odredili detalji plana unutar vremenskog okvira o kojem bi se
dogovorilo. O mnogim bi se detaljima ipak trebalo pregovarati, ali
mogućnost za uspjeh bila bi mnogo veća kada bi posljednja faza bila
poznata.
Iako nema garancije da bi izraelski i arapski čelnici došli, u
slučaju da ne dođu bili bi suočeni s jedinstvenim stavom
međunarodne zajednice. Što je još važnije, bili bi suočeni sa
svojom javnosti. Većina Izraelaca i Palestinaca želi mirno
rješenje ali još uvijek podržavaju nasilna sredstva jer na
horizontu ne vide mirnu soluciju.
Danas javnost SAD-a vanjsku politiku vidi kao prioritet i apsolutno
stoji iza kampanje predsjednika Busha protiv terorizma. Nedavno
provedena anketa javnog mnijenja ukazuje na to da većina
Amerikanaca vjeruje kako je palestinsko- izraelsko pitanje postalo
važnije od 11. rujna, podržava uključenost vlade u mirovnim
nastojanjima na Bliskom Istoku i podržava poziv na međunarodnu
konferenciju. S obzirom na krvoprolića posljednjih par tjedana,
međunarodna zajednica- posebice arapske vlade i Europljani- veoma
se boji posljedica eskalacije pa se okupljaju iza mirotvornih
nastojanja.
Izraelsko i palestinsko čelništvo moraju prihvatiti realnost-
kraja sukoba neće biti osim ako se svaka od strana ne odrekne dijela
svog nacionalnog sna. Za Palestince, ovo bi značilo odustati od
povratka velikog broja izbjeglica na teritorije unutar izraelskih
granica iz 1967. godine. Izraelci bi se trebali odreći vizije
'Judee i Samarie' ('Velikog Izraela') i izraelskih naselja na
Zapadnoj obali i Gazi. Palestinski san bi uništio židovsku prirodu
izraelske države a izraelski san bi spriječio osnivanje istinski
neovisne i geografski cjelovite i održive palestinske države.
Parametri detaljnog rješenja utvrđeni su od 1967. godine, u UN-ovim
rezolucijama i inicijativama SAD-a, kroz demokratske i
republikanske vlade i posebno od mirovne konferencije održane u
Madridu, 1991. godine. Zaraćene strane ostvarile su bitan napredak
u izravnim pregovorima, uključujući i one u Tabi u Egiptu 2000. i
2001. godine.
Uvjeravanjem američkog naroda u važnost ovoga i preuzimajući
vodstvo u uobličavanju okvira konačnog rješenja prema kojem
Izraelci, Palestinci, Sirijci i Libanonci teže, Bushova vlada može
učiniti mnogo kako bi unaprijedila stabilnost na Bliskom Istoku i
poduprla međunarodnu kampanju protiv terorizma", pišu Edward P.
Djerejian i Shibley Telhami.