IT-8.V.AVVENIRE - SAD I MEĐUNARODNI SUD

ITALIJA AVVENIRE 8. V. 2002. Pravda bez SAD-a "Sjedinjene Države su se izbrisale s popisa potpisnica Rimskog sporazuma koji je 1998. uspostavio Međunarodni kazneni sud za suđenje zločinima protiv čovječnosti. Priključile su se ali nisu ratificirale. Povlačenje tog potpisa spaja se s druga dva odcjepljivanja: oni od sporazuma iz Kyota za okoliš i onaj od sporazuma s Rusijom u vezi strateških projektila. U logici sadašnje administracije odluka je bila za očekivati. No pogrešno bi bilo staviti je u pismohranu kao jednostavno uzimanje na znanje. Ili, još gore, praviti se, kao što su mnogi učinili, da se ništa nije dogodilo samo stoga što se izbjegava o tome razgovarati. Istina je međutim da je nakon što se postigao potrebni kvorum ratificiranja, sud doveden u stanje da djeluje bez 'placeta' Washingtona, no ipak to nije ista stvar. Važan je bio pristanak, isto toliko teško je povlačenje s retroaktivnim posljedicama.(...) Poredak kojega je idealno odredio UN konačno je našao svoj zakon; a to je vodilo, po prvi put u povijesti prema 'prirodnom sucu' za određeni red zločina. Bio je to veliki korak naprijed u potvrđivanju prava osobe, njezinog dostojanstva i nepovredivosti, kao univerzalnih vrijednosti koji su prethodili državi i koje treba prema potrebi jamčiti i protiv države; te dakle nadređenosti međunarodne zajednice i njezinih pravila spram posebnih interesa pojedinačnih zemalja. Bio je to ispravan način da se prevladaju kritike upućene 'pravdi pobjednika', kao što se dogodilo glede Nuernberškog suđenja nakon Drugog svjetskog rata; te da se izbjegne i ponavljanje 'posebnih' sudova, uspostavljanih od slučaja do slučaja, kao za Ruandu i bivšu Jugoslaviju. Sada američka administracija potvrđuje da joj nije mnogo stalo do instanci međunarodne zajednice. Veliki savez uspostavljen nakon 11. rujna smatran je diplomatskim remek djelom, no on djeluje u različitoj orbiti od one UN-ove, te stoga i užoj, a isto vrijedi i za druge sukobe gdje se pokazala sklonost oblikovanja sporazuma ili raskida na temelju 'nacionalnog interesa', ocjenjujući tako od slučaja do slučaja prikladnost uključivanja drugih subjekata. Istupanjem iz Kaznenog sud washingtonska vlada daje do znanja da američki građani neće imati drugog suca osim onoga majke domovine. U tim uvjetima više je nego razvidno da prijetnja paralizom visi nad Sudom. No i da je opći interes ljudskog roda, radi se o tome i treba na to podsjetiti, prihvatiti to, to tek treba dokazati. Ako su valjani razlozi oni koji su doveli do rađanja Suda kao povijesnog događaja i do toga da se s radošću pozdravi pokretanje alikvote stupanjem sporazuma na snagu, nužno je imati energije da se potvrdi ne samo vrijednost nacrta, nego i potreba da mu se ostvari provedba makar i uz tako važno uskraćivanje potpore. Sve to vodi do otvorene rasprave o stajalištu kojega je zauzela američka vlada, koju treba poticati u javnosti s prikladnim i djelotvornim argumentima. Mora se pokazati, a to je moguće, da su svi sigurniji ako se svjetski poredak temelji na jedinstvenom zakonu, ako ovoga provodi neovisni sudac i ako svi izaberu podvrgnuti se zajednički prihvaćenim normama. Uz jedan dodatak: da u ovom pitanju biti prijateljem Sjedinjenih država znači pomoći im promijeniti mišljenje", Domenico Rosati.