IT-FR-izbori, stranke-Politika IT-22.IV. LA STAMPA- FRANCUSKI IZBORI ITALIJALA STAMPA22. IV. 2002.Talijanski alarm nije imao učinka"Dogodilo se nezamislivo. Napredovanje krajnje desnice izokrenulo povijesno-političku sliku Francuske,
označivši poraz bez presedana za demokratsku ljevicu. To je uzbuna za Francusku i za Europu, čiji je Francuska temeljni dio. Ali je i ozbiljna lekcija, o kojoj treba razmišljati.Poglavito za ljevicu, legendarnu 'gauche'. Njezina vlada, makar primorana na 'kohabitaciju' s gollističkim državnim čelnikom nije imala uspjeha u ovih pet godina, nadahnjujući se pragmatičnim socijalizmom, pozornim spram gospodarskog rasta, i društvenom 'preraspodjelom' bogatstva. No potom je popustila radikalnim impulsima, možda samo verbalnim ili propagandnim, primjerice pokazujući na 'berlusconijevsku' Italiju kao opasnost koju treba otjerati (...). I, 'gauche', nije uvidjela da u kući ima ne jednu apstraktnu Italiju, pošto i ona sama ima stvarne i ozbiljne probleme, nego nešto veće i drugačije: jedan hipernacionalistički i ksenofobni mostobran, koji je još prije 7 godina dostigao 15 posto biračkog tijela. Rezultat je gubitak glasova na centru i značajan
ITALIJA
LA STAMPA
22. IV. 2002.
Talijanski alarm nije imao učinka
"Dogodilo se nezamislivo. Napredovanje krajnje desnice izokrenulo
povijesno-političku sliku Francuske, označivši poraz bez
presedana za demokratsku ljevicu. To je uzbuna za Francusku i za
Europu, čiji je Francuska temeljni dio. Ali je i ozbiljna lekcija, o
kojoj treba razmišljati.
Poglavito za ljevicu, legendarnu 'gauche'. Njezina vlada, makar
primorana na 'kohabitaciju' s gollističkim državnim čelnikom nije
imala uspjeha u ovih pet godina, nadahnjujući se pragmatičnim
socijalizmom, pozornim spram gospodarskog rasta, i društvenom
'preraspodjelom' bogatstva. No potom je popustila radikalnim
impulsima, možda samo verbalnim ili propagandnim, primjerice
pokazujući na 'berlusconijevsku' Italiju kao opasnost koju treba
otjerati (...). I, 'gauche', nije uvidjela da u kući ima ne jednu
apstraktnu Italiju, pošto i ona sama ima stvarne i ozbiljne
probleme, nego nešto veće i drugačije: jedan hipernacionalistički
i ksenofobni mostobran, koji je još prije 7 godina dostigao 15 posto
biračkog tijela. Rezultat je gubitak glasova na centru i značajan
rast trockističkih kandidata (trockističkih!).
Vjerojatno, i na sreću, Chirac će dobiti drugi krug 5. svibnja, iako
onda predstoji vidjeti ishod lipanjskih parlamentarnih izbora,
odlučujućih za sposobnost upravljanja. No koliko još ima
razmišljanja za obaviti, osim onih o francuskoj (i talijanskoj)
ljevici. O institucionalnom sustavu, koji predviđa kohabitacije
između suprotnih strana. Glede osjećaja nesigurnosti Europljana,
pred povijesnim problemom imigracije. I glede odsutnosti, još
uvijek, jedne stvarne Europe, sposobne uključiti i ograničiti
traume biračkih bujica, pa i, a i poglavito, u jednoj velikoj zemlji
kao što je Francuska.
Sada Europa gleda prema glasovanju u Nizozemskoj i Njemačkoj.",
piše Aldo Rizzo.