IT-21.IV.CORRIERE- ANTIAMERIKANIZAM I ANTIEUROPEIZAM

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 21. IV. 2002. Antieuropljanima se postaje "Trenutak je za razmišljanje. U Italiji se sudi antiamerikanizmu, a u Americi se sudi antieuropeizmu.(...) Za razliku od EU-a gdje rasprava o antiamerikanizmu eksplodira periodički, u Americi je rasprava o antieuropeizmu novost. Izazvao ju je Bliski istok glede kojega se Atlantski savez podijelio, a to potvrđuje i jedno ispitivanje centra Pew za istraživanje naroda i tiska, s Europom koja je većinom na strani Palestinaca (dvoje od troje), i Americi na strani Izraelaca (isto dvoje od troje). Konzervativcima SAD-a koji ofenzivu izraelskog premijera Sharona smatraju sastavni dijelom borbe protiv terorizma, to izgleda kao izdaja. (...) Prema povjesničaru Richardu Pipesu, antieuropeizam u Americi se (on smatra da je on 'još uvijek mana manjine') pomalo stvarao nakon kraja hladnog rata. 'Nakon što je nestala poveznica Sovjetskog Saveza', tvrdi, 'pojavile su se dvije koncepcije života. Ne bih htio generalizirati, no mi smo za slobodnu konkurenciju a vi za solidarnost; mi smo za smrtnu kaznu, vi protiv, mi smo za ponovno naoružavanje vi za razoružanje, mi vjerujemo u izvanrednu ulogu Amerike, vi u multilateralizam, i tako dalje'. Mnogim intelektualcima, dodaje Pipes, Europa izgleda cinična, bahata u svojoj pretpostavljenoj moralnoj superiornosti. (...) Antieuropeizmu pridonosi rastući osjećaj da je Amerika imperij, 'novi Rim', ne samo radi svoje vojne sile (hard power) nego i po svom moralnom zovu (soft power), kako otkriva Joseph Nye, rektor škole Kennedy. U Kennedyjevoj 'liberalnoj' Americi raspravljalo se jesu li demokracija i imperij konceptualno kompatibilni. U ovoj Bushovoj konzervativnoj tu nema mnogo dvojbi, štoviše, objavljuje da je upravo kao 'najdobroćudniji' imperij 'u povijesti', precizira William Krystol jedan od učitelja republikanske misli, Amerika jamac mira. 'Povjeravamo se sve više našim legijama i našim tehnologijama, a sve manje dogovoru', komentira spisateljica George Ane Geyer, 'U Europi vidimo običnog prokonzula'. Komičar Jay leno se šali: 'Stranac je za nas onaj tko još nije postao Amerikanac'. To poimanje sebe samih, gospodara univerzuma, priznaje Blinken, s jedne strane sprječava mnoge da prihvate europske kritike, s druge nas potiče da nastavimo ići sami, otkazujući sporazum ABM o protubalističkim raketama, Protokol iz Kyota protiv plinova, Sud protiv ratnih zločina. U medijima SAD-a 'European Way of life', život na europski način, može biti predmet ismijavanja: po njihovom mišljenju, radimo malo, previše se predajemo povijesti, nismo 'macho'. (...) Antony Blinken uvjeren je da je antieuropeizma površan, nije dubok, proizvod krize rasta Amerike u EU-a. Navodi česta transatlantska savjetovanja, namijenjena jačanju mostova na oceanu i razbijanju međusobnih nesporazuma: 'Mi smo prijatelji i takmaci, no više prijatelji nego takmaci'", piše Ennio Caretto.