IT-3.IV.-AVVENIRE- PUTIN BERLUSCONI

ITALIJA AVVENIRE 3. IV. 2002. Postoji jedan dio Italije koji koristi Kremlju "(...) Što vidi novi Kremlj, glava dugo ponižavanog diva, kada gleda prema Rimu, u razdoblju poput ovoga, tek nekoliko tjedana pred moskovskim sastankom na vrhu s Georgeom Bushom? Putin vidi Italiju koja mu je bila djelomice poznata: na prvom mjestu zemlju koja je uvijek vjerovala (i u najopasnijim razdobljima Jeljcinovih godina) u pozitivan razvoj ruskih reformi. Ona je trgovinski partner koji ne provodi 'uzmi i bježi' pristup, kako to uvelike pokazuju određena dugoročna ulaganja (FIAT u automobilskoj industriji, Merloni kod kućanskih aparata, ENI u energetskom sektoru). No Putinu sigurno nisu promakle određene nove stvari. Da je Italija, zemlja čvrsto vezana uz Europu, u posljednje vrijeme izgradila poseban odnos sa SAD-om. Da naše mjesto u svjetskoj trgovini (WTO) i vojnim savezima (NATO) uspijevamo dostojanstveno držati. Stoga Italija može postati dragocjeni pilot za Kremlj u cijelom nizu strateških pitanja. Europska Unija je prirodni izlaz ruskog gospodarstva, poglavito u perspektivi širenja na istok, na koje se gleda više kao na priliku za dobre poslove (i popuštanje pritiska na granicama) nego kao na proboj na teritorije koji su nekada bili pod utjecajem Moskve. A euro Kremlju, u perspektivi, nudi i djelomično gospodarsko i političko oslobađanje od uvjetovanosti dolarom. Potom je tu WTO, svjetska trgovinska organizacija, veliki san Vladimira Putina. Na kraju NATO, preko čijeg je širenja Rusija dugo morala prelaziti no koje je, nakon 11. rujna, od prinude postalo prigoda: strategija borbe protiv terorizma sada Putinu omogućava da za Rusiju zatraži stvarnu ulogu, s konkretnim ovlastima, ne uz, nego u NATO-u. Da i ne spominjemo Bliski i srednji istok, gdje se talijanska sposobnost da se poštuju savezništva bez odricanja od vlastitih zamisli može dobro podudariti s ruskom potrebom da odigra, u više ili manje umjerenom islamu, svoje preostale diplomatske karte. Složeni izazovi, s kojima se Rusija ne može susresti bez napora. Pa i stoga što ostaje podvojen, i podređen uzajamnom interesu, odnos sa SAD-om. Za kojega je Washington htio da bude konfliktan prije no što su mu zatrebali Rusi u središnjoj Aziji. I kojega je Moskva htjela napraviti revanšističkim prije no što je počela cijeniti dividende na ulog u savezu. I tu bi djelić Italije mogao koristiti Kremlju. Jer uvijek dođe trenutak, kao što to dobro zna i SAD, u kojemu nije dovoljno biti velik", piše Fulvio Scaglione.