IT-21.IV.-CORRIERE- O FRANCUSKOJ LJEVICI

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 21. IV. 2002. "Ovo je zemlja u kojoj nije moguće sigurno živjeti" "Jesam li francuski, europski, ili građanin svijeta? Treće rješenje je dugoročno vjerojatno najbolje, no politika nije dugoročna umjetnost niti to treba postati.(...) Vjerujem da je beskorisno zadržati se na Chiracu: on je očito spreman reći ili činiti bilo što samo da ostane na vlasti. On je neka vrsta Mitteranda, u većem i glupljem izdanju. Glasovati za Chiraca nije ni glasovanje. Jospinov je slučaj najtužniji, ne dovodim u dvojbu osjećaj tog čovjeka za 'republikanski poredak', no vjerujem da nije sposoban ukrotiti 'sauvageonse', divljake s periferije, jer je zarobljenik svog saveza sa Zelenima i, šire, potpore ove što se naziva 'moralnom ljevicom' (koji moral? koja ljevica?). To mi se čini dovoljnim da bi ga se isključilo; čemu plaćati poreze ako nije moguće sigurno živjeti unutar teritorija kojega nadzire vlada? Tako se odmah razbija društveni ugovor. Iz istih razloga povezanih s postojanjem 'moralne ljevice', vjerujem da Jospin nije sposoban provesti pragmatičnu politiku useljavanja, odnosno onu koja bi uzela u obzir demografsko stanje zemlje i njen razvoj. Međutim, smatram ga savršeno sposobnim za pokretanja mjera za dokidanje sloboda, pod uvjetom da 'moralna ljevica' nema ništa za prigovoriti. 1992., sporazum iz Maastrichta je bila greška, trebalo se o njemu ponovno pregovarati u manje liberalnom smislu. Chevenement je tad pozivao da se glasuje protiv. Prijeđimo na drugo. Koliko god da su Sjedinjene Države nepodnošljiva zemlja sa svih gledišta, rat koji vode protiv bin Ladena naš je rat. Prije nekoliko mjeseci Chevenement je podržao angažmana Francuske na strani Sjedinjenih Država. Zaljevski rat, međutim, kako god na njega gledali, nas se nije ticao (naravno, u igri je bila nafta. Da smo manje slušali ekologe i dali prvenstvo nuklearnoj energiji ne bi došli do toga), i angažman Francuske na strani Sjedinjenih Država bila je greška. Tada je Chevenement odstupio s mjesta ministra obrane u znak prosvjeda. Mala prljava tajna francuske 'moralne ljevice' jest da je fascinirana Amerikom, jer je u biti fascinirana moći i novcem. Tako se odlazi zabavljati u Porto Alegre, ili položiti dirljive molbe na pisaći stol predsjednika Busha kako bi pomilovao nekog ubojicu. No zamisao da bi moć i sila mogle prestati biti američkima (da primjerice postanu europske ili azijske) ne pada joj na pamet ni na trenutak. Ako bi se trebalo pojaviti nešto kao europski 'treći put', ne treba računati da će ga ti ljudi izmisliti. Kako bi se uspjelo shvatiti jedan tako neiskren, licemjeran i izopačen entitet kao što je 'moralna ljevica', dobro je napraviti jednu digresiju glede jednostavne teme kao što je rasizam. Zapravo nema ničeg lakšeg nego boriti se protiv rasizma. Dovoljno je nekoliko puta promoliti nos van kuće kako bi se uvidjelo da su individualne razlike unutar jedne rase mnogo važnije od rasnih razlika. Unatoč krajnjoj lakoći protiv borbe protiv rasizma, unatoč mnogih intelektualaca mobiliziranih s tim ciljem, neuspjeh, unatrag dvadesetak godina, je potpun. Taj neuspjeh može čuditi dok se ne shvati (meni je bilo potrebno mnogo godina) da pravi cilj nije 'boriti se protiv terorizma', već stvoriti novu vrstu rasizma. Tužno je kazati, teško vjerovati, no istina je: krenuvši od jednog 'crnog identiteta' uvelike izmišljenog, 'moralna ljevica' u stvarnosti pokušava stvoriti jedan protubjelački rasizam, a pošto je taj rasizam slabo opravdan kao i onaj protivni, pokazuje se teško mobilizirati stanovništvo. Po analogiji nam to dopušta shvatiti odnos francuske 'moralne ljevice' spram Sjedinjenih Država. Tako kao što prakticira pozitivnu diskriminaciju spram crne rase, ona od svog početka prakticira pozitivnu diskriminaciju spram američke kulture. Idealni neprijatelj, sinteza svih niskosti je franchouillard: debeli, glupi, narodnjački, rasistički, vulgaran, nesposoban naučiti engleski, Francuz koji općenito glasa za Le Pena. Malo je važno što ta vrsta ličnosti gotovo više ne postoji i koji je sve više zamijenjen Europljaninom: dokle god će postojati, i 'moralna ljevica' moći će postojati. Radi li se jednostavno o tome? O želji za postojanjem i kada se nema više što za reći? Da, postoji patetična želja za ostankom postojanja, no postoji, i dublje, autentična želja za nestankom, i sve je to već prisutno kod Sartrea.(...) Tajna želja 'moralne ljevice' brzo će se ostvariti: sukobljena na širem europskom obzoru ona će uistinu nestati. (...)Upravo smo prešli u novo stoljeće, postali smo Europljani i francuska 'moralna ljevica' bit će ubrzo samo uspomena.", piše Michel Houllebcq.