RUSIJA-VEDOMOSTI OD 2.4.02. O IZBORIMA U UKRAJINI

RUSIJA VEDOMOSTI 2.IV.2002. Zapadno-istočna njihaljka "Parlamentarni izbori u Ukrajini pokazali su nekoliko važnih i aktualnih istina. Ponajprije, visok stupanj spontane integriranosti Rusije i Ukrajine na razini stvarnih društvenih, korporativnih, ideoloških i informacijskih procesa. Pogledamo li 'nove izborne tehnologije' u Ukrajini - masovno skidanje kandidata zbog neispravnih prijava, Kučmine izjave o potrebi da se pozorno preispitaju rezultati privatizacije - sve je to očito uzajmljeno iz nedavne ruske prakse. Još jedan dokaz stihijske integracije je neviđena aktivnost ruskih struktura na izborima. Čini se da su se djelatne političke snage u vrijeme predizborne utrke jednostavno preselile u Kijev. To nije samo rezultat 'narudžbe' ruskih poslodavaca koje podupiru moskovski geopolitičari, već i posljedica potrebe da se odredimo prema Ukrajini u sklopu zajedničke strategije gospodarskih veza između Rusije i Europe. Ipak, rezultati izbora nisu Rusiji donijeli olakšanje. Zapadna Ukrajina glasovala je za prozapadni i proturuski blok bivšeg premijera Viktora Juščenka, dobivši u nekim pokrajinama 60-70 posto glasova. Istočna je isto tako predvidljivo izabrala tradicionalne komuniste i 'blok centra' koji je ujedinila Kučmina administracija - i za njih se ukupno odlučilo 60-70 posto biračkog tijela. Na sjeveru je popularnost Socijalističke stranke premašila 25 posto, a na jugu je ponegdje dobila manje od 1 posto. Tako je glavno pitanje ukrajinske državnosti ostalo neriješeno: regionalni interesi i ideološke sklonosti priječe izgradnju jedinstvenog političkog prostora. Samim tim ostaje neriješeno i pitanje ruske strategije prema Ukrajini. Moskovski geopolitičari računaju s konsolidacijom 'protunacionalističkih' snaga koje se protive 'širenju Zapada'. A ruski poslovni ljudi s osrednjim shemama privatizacije koje su jako uspješne upravo u prilikama političkog pražnjenja. Ruski je kapital stavio ulog na uspostavu starih gospodarskih veza zahvaljujući masovnoj kupnji domaćih tvornica. Ta se strategija u uvjetima cjenovne konjunkture povoljne i za Rusiju i za Ukrajinu, pokazala puno uspješnija od bilo kakvih pokušaja uspostave zakonitog gospodarskog režima ili stjecanja utjecaja uz pomoć političkih i instrumenata duga. No ruski biznis za sada ne uspijeva pretvoriti taj kapital u politički. Pokušaj stvaranja alternativnog centrumaškog bloka u obliku socijaldemokratske stranke Ukrajine nije se okrunio uspjehom: SDPU jedva je ušla u Vrhovnu radu. A to znači da je Rusija i dalje talac iste alternative: javno je nesklona desnom zapadu Ukrajine, a 'prirodni saveznik' u liku lijevog istoka nije kadar da joj ponudi jasnu gospodarsku strategiju i da osigura političku stabilnost. Stranka 'centrumaša' u izvedbi Kučmine administracije i dalje je spremna iskorištavati tu podijeljenost, izvlačeći trenutne dividende iz geopolitičkih strasti svojih stranih partnera. To su još jednom potvrdili i odluka vlade o preventivnim zaštitnim mjerama protiv Rusije u ratu zbog plinovoda i naftovoda koje su donesene uoči izbora i Kučmino obećanje da će preispitati privatizaciju. Zato glavni zaključak uoči sveopće političke kampanje za ukrajinskog predsjednika može biti tvrdnja da sastavljanje vlasti u Kijevu koja će biti prihvatljiva za Rusiju i ujedno razmjerno stabilna, nije moguće bez aktivnog dijaloga s ukrajinskom desnicom - s Ukrajinom koja podupire Juščenka. U protivnom će dividende od beskrajnog sučeljavanja Zapada i Istoka i dalje izvlačiti kijevska birokracija koja se već deset godina usavršava u pružanju potpore režimu te zapadno-istočne njihaljke. Pokušaj da se konsolidira proruska Ukrajina doveo je do odgovarajuće konsolidacije proturuske Ukrajine. Međutim, dijalog s desnicom jamačno je moguć ako pokušamo promijeniti njegov dnevni red. To jest, ako ne govorimo o 'bratskoj integraciji', ruskom jeziku, floti, nacionalistima i esesovcima, već o stvarnim međusobnim gospodarskim interesima i zahtjevima. O međusobnom smanjenju carina i korupcije u carini, pojednostavljenju pograničnog režima i o dvostranoj migraciji radnika. O stvarnim uvjetima sudjelovanja Rusa u ukrajinskoj privatizaciji (uključujući privatizaciju plinovoda i energetskog sustava) i o poštovanju ukrajinskih interesa u njezinoj provedbi. O usuglašenoj strategiji širenja na mali broj svjetskih tržišta na kojima smo konkurentni. O međusobnom sustavu najvećih olakšica i međusobnom moratoriju na izmjene zakona koje pogoršavaju položaj poduzetnika. To jest, o svemu što povećava nacionalni kapital. Pragmatika nacionalnog gospodarskog interesa oslobođena ideologije mora biti alternativa filozofiji neograničene rente koju je nakon raspada SSSR-a uspješno uzurpirala kasnosovjetska birokracija. Na koncu, ruske vlasti također žele biti i ostaviti dojam da su u pravu. Zašto o tomu ne bi porazgovarale s ukrajinskim biračima?", pita se list.