FRANCUSKA PRED IZBORE

Piše: Frano Cetinić Pariz, 19. travnja (Hina) - Velikim mitinzima sinoć u Parizu i drugim gradovima završena je kampanja za prvi krug predsjedničkih izbora koji, unatoč velikoj neizvjesnosti, ne izazivaju veliko zanimanje francuske javnosti.#L# Posljednja ispitivanja javnoga mnijenja pokazuju veliku nezainteresiranost za izbornu kampanju i same predsjedničke izbore - jer samo dvadeset posto Francuza zna za koga će glasovati - kao i rekordno visoku stopu apstinencije (oko 30 posto) te porast neopredjeljenih, ukupno 41 posto čak i među onima koji su odlučni izaći na izbore. Za dva mjeseca kampanje predsjednik je Jacques Chirac izgubio sedam posto podrške, tako da danas može računati s 20 posto glasova, što je najniži skor koji je ikada imao jedan predsjednik-kandidat. Premijer Lionel Jospin pak uživa podršku 18 posto, koliko je imao i 1995. godine u prvom krugu, što znači da bilancom svoje petogodišnje vladine politike nije uspio ozbiljnije uzdrmati Chiraca i privući k sebi izborno tijelo. Zajedno oba kandidata mogu računati tek na 38 posto, što je najniži rezultat u povijesti Pete republike. Na zadnjim izborima, 1995, Chirac i Jospin su imali 41, dok su Mitterrand-Giscard (1981.) te Mitterrand-Chirac (1988.) imali 53 odnosno 76 posto. Dugotrajna kohabitacija - pet godina - uvjerila je većinu Francuza da predsjednik države nije više ona mitska funkcija, "republikanski monarh", ukoliko ne raspolaže i parlamentarnom većinom. U istom tom smjeru gubljenja utjecaja predsjednika države djelovalo je i skraćivanje predsjedničkog mandata s sedam na pet godina. Nakon što je Jean-Pierre Chevenement igrao jedno vrijeme ulogu "trećeg čovjeka", ovu je kasnije preuzela trockistička "Pasionarija", Arlette Laguiller, da bi u finišu utrke to mjesto pripalo čelniku krajnje desnice Jean-Marie Le Penu, s 14 posto podrške koliko mu daju najnovija ispitivanja. Opasnost i za Chiraca i za Jospina je dosad besprimjerna "razmrvljenost" biračkoga tijela koja se očituje kroz visoki rezultat krajnje desnice (Le Pen i Megre oko 16 - 18 posto), krajnje ljevice, to jest triju trockističkih kandidata (10-12 posto) i veliki broj glasove drugih "autsajdera" (13-15 posto). Čak jedanaest kandidata, od njih ukupno šesnaest, prvi put sudjeluje na predsjedničkim izborima. Tako veliki broj glasova prosvjeda - "uspon k ekstremima", oko 30 posto - ne izražava dublje društvene promjene, niti raspoloženje javnosti u prilog "revolucionarnih" metoda, već su izraz zasićenja kohabitacijom, prosvjeda protiv slabo vođene kampanje, nepostojanja velikih izbornih uloga, protiv prevladavajućeg konsenzusa unutar političke klase te izraz obrane bilo nacionalnih, u slučaju krajnje desnice, bilo strukovnih interesa, obrane radnih mjesta, u slučaju trockističkih kandidata. Kandidati "ekstrema" nisu čak ni imali potrebu za vođenjem kampanje. Le Pen je tako profitirao jer su drugi kandidati, posebno predsjednik Chirac, postavili pitanje sigurnosti u prvi plan, i to u trenutku dok su danima u televizijskim dnevnicima udarne vijest bile one o nasilju u gradovima ili o antisemitskim napadima. Socijalisti sada računaju da će izostati "matinjonsko prokletstvo" - nijedan premijer na funkciji nije osvojio predsjedničku lentu - i da će se ponoviti čudo iz prvoga kruga izbora iz 1995. godine, kad je Jospin imao bolji skor od dvojice desnih kandidata, Chiraca i Edouarda Balladura, iako su mu ankete davale manje. Tome u prilog ide podatak da se 12 posto birača odlučilo zadnjega dana kome će dati svoj glas. Sada je taj skor daleko veći, i to je ona "pričuva" na koju računa svaki od kandidata. Kad je zatajio "software" i izostale rasprave oko njega, oko programa kandidata, onda se mnogo nade polaže u oprobani "hardware", to jest u moćne partijske stožere, što je na svojoj koži iskusio i Jean-Pierre Chevenement, jedini "transverzalni" kandidat, onaj koji se jasno postavio iznad podjele lijevo-desno. No, dosadašnja kampanja bjelodano pokazuje da proljetna rasprodaja izornih obećanja nužno ne izaziva povodanj izbornih glasova. Svejedno tko će biti finalist u drugom krugu 5. svibnja - s oko 20 posto glasova podrške koliko se očekuje po anketama - morat će pokazati veliko umijeće privlačenja raspršenih glasova ne samo za drugi krug predsjedničkih, već i za odlučujuće parlamentarne izbore, koji slijede u lipnju, a koji su, po svemu sudeći, istisnuli predsjedničke izbore s pijadestala vrhovnog "demokratskog obreda" u Petoj republici. Kao da je Francuska promjenila prirodu svog političkog uređenja, i iz predsjedničkog nečujno ušla u sustav parlamentarne demokracije. To je možda glavna poruka ove toliko blijede i dosadne kampanje. (Hina) fcet sv