IT-IL-kriza, supersila-Politika IT- 8.IV. LA STAMPA- BLISKI ISTOK I MIROVNE SNAGE ITALIJALA STAMPA8. IV. 2002.Kolumbovo jaje"Čelnik američke diplomacije počinje svoju misiju u području bliskoistočne krize, i među mogućim rješenjima
izraelsko-palestinskog krvoprolića spominje se, poglavito u Europi, a možda poglavito u Italiji, posebice među pacifistima, slanje vojne snage za razdvajanje: to je pretpostavka koju sam Powell nije isključio. Očito, to je Kolumbovo jaje. Protivnici bi se doveli u stanje da si ne mogu međusobno štetiti. No u ovom slučaju jaje ne stoji pravo, i počinje se kotrljati, barem za sada. Pogledajmo zašto.Između ostaloga, treba praviti razliku između snaga koja 'održavaju' mir, i snaga koje 'nameću' mir. Prema sadašnjem stanju stvari, moguća je samo druga pretpostavka. Moguća, tek da se to tako kaže. U stvarnosti je sasvim irealna. Kako uvjeriti izraelsku vojsku koja se ne bi htjela povući, ili koja bi stalno odgađala svoje povlačenje? Bombardirajući je, kao što je učinio NATO s onom srpskom u Bosni i na Kosovu (što su bile upravo operacije 'peace-enforcinga, nametanja mira ili primirja, a ne 'peace-keepinga', održavanja mira ili primirja)? Apsurdno je na to i pomisliti.
ITALIJA
LA STAMPA
8. IV. 2002.
Kolumbovo jaje
"Čelnik američke diplomacije počinje svoju misiju u području
bliskoistočne krize, i među mogućim rješenjima izraelsko-
palestinskog krvoprolića spominje se, poglavito u Europi, a možda
poglavito u Italiji, posebice među pacifistima, slanje vojne snage
za razdvajanje: to je pretpostavka koju sam Powell nije isključio.
Očito, to je Kolumbovo jaje. Protivnici bi se doveli u stanje da si
ne mogu međusobno štetiti. No u ovom slučaju jaje ne stoji pravo, i
počinje se kotrljati, barem za sada. Pogledajmo zašto.
Između ostaloga, treba praviti razliku između snaga koja
'održavaju' mir, i snaga koje 'nameću' mir. Prema sadašnjem stanju
stvari, moguća je samo druga pretpostavka. Moguća, tek da se to tako
kaže. U stvarnosti je sasvim irealna. Kako uvjeriti izraelsku
vojsku koja se ne bi htjela povući, ili koja bi stalno odgađala
svoje povlačenje? Bombardirajući je, kao što je učinio NATO s onom
srpskom u Bosni i na Kosovu (što su bile upravo operacije 'peace-
enforcinga, nametanja mira ili primirja, a ne 'peace-keepinga',
održavanja mira ili primirja)? Apsurdno je na to i pomisliti.
No i ako bi se postigao prekid vatre, duž koje bi granice trebalo
razmjestiti snage razdvajanja, američke ili multinacionalne, koje
god? Ne postoji neka granica između Izraela i onoga što će biti
buduća palestinska država, i ona je predmet do sada neuspješnih
pregovora. I ne samo stoga što se tek treba odrediti sveukupni
entitet okupiranih teritorija za vratiti, nego i poglavito zato što
na tim teritorijima postoje deseci i deseci izraelskih civilnih
naselja. (...)
Prirodno, neka međunarodna snaga apstraktno ostaje uvelike
poželjna, i moći će biti konkretno nužna kada će se stvoriti
određeno stanje na terenu. No kako bi došlo do tog zaokreta nužan je
neki čin političke spremnosti, s obje strane, ili, za početak,
jedne, nakon čega bi je druga slijedila.
To bi mogla biti neka osuda, konačno izravna, a ne više dvoznačna,
terorizma od strane palestinskog vodstva, i konkretna izraelska
naznaka okončanja politike stvaranja naselja. Vidjet ćemo koliko
će moći napraviti američki pritisak, koji će se prekosutra
pridružiti u Madridu onom europskom i ruskom, no odlučujuću riječ
morat će izgovoriti izravni protivnici, kao što je učinio veliki
egipatski čelnik Sadat u Jeruzalemu pod cijenu života. To bi bilo
pravo Kolumbovo jaje", piše Aldo Rizzo.