NYT 17. IV. GEORGE W. SADAT

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 17. IV. 2002. George W. Sadat "Tako Colin Powell ode na Bliski istok pokušati zaustaviti ubijanja i što se dogodi? Da vidimo, prvo ga osramoti dječak, doduše marokanski kralj. Onda doputuje u Izrael gdje ga dočekaju uvodnici u histeričnom 'Jeruzalem Post'-u u kojima se piše o tome kako je njegova misija 'osuđena na propast' jer situaciju ne vidi identično kao Ariel Sharon a neki od desničarskih manijaka u njegovom kabinetu ju vide. Još i prije nego što Powell stigne u Jeruzalem, saznaje je da Arafatova supruga, Suha, obznanila (iz svog luksuznog bunkera u Parizu) kako bi joj, da ima sina, bilo drago da 'se žrtvuje' za Palestinu, i to da je Palestinka koja se nedavno raznijela u supermarketu u Jeruzalemu bila adolescentica. Moja kći je adolescentica. Niti jedan adolescent nije sposoban donijeti političku odluku da počini samoubojstvo. Možete se kladiti da su ju na ovo nagovorili zreli ljudi koji su ju zatim omotali dinamitom. To nije mučeništvo, to je ritualno samoubojstvo. Jesu li svjesni koliko ovo djeluje izopačeno ostatku svijeta? U čitavoj situaciji, u kojoj su sve granice civiliziranog ponašanja pale, postoji samo jedna pozitivna stvar: možda je stvorila priliku, za koju se nadam da će ju predsjednik Bush iskoristiti. Evo na što točno mislim: Arafat i njegovi pomoćnici, angažirajući bombaše samoubojice, dokazali su da mogu uzdrmati izraelsku javnost više nego što je to mogla iti jedna arapska vojska u 50 godina- žrtvujući palestinsku djecu. Čineći to, izbrisali su posljednje mitove izraelske desnice da će se Palestinci nekako pomiriti s izraelskim naseljima, ili da se Palestince, uz dovoljnu primjenu sile, može nagovoriti na to da prihvate bilo kakve izraelske uvjete. Istovremeno je Izrael, pod Sharonom, također izbrisao svaku zamisao koja se počela širiti među Palestincima da su s bombašima samoubojicama možda konačno pronašli oružje kojim Židove mogu istjerati s Bliskog Istoka. Nemilosrdno goneći počinitelje bombaških napada u Zapadnoj obali, čak i kada se kriju među palestinskim civilima, Sharon je trebao izbrisati bilo kakve iluzije o tome da Palestinci mogu terorizirati Židove i natjerati ih da pobjegnu, a da Židovi njih ne teroriziraju. I arapskim čelnicima je udijeljena lekcija. Desetljećima su koristili palestinsko pitanje kako bi jačali vlastitu legitimnost ili skretali pažnju s vlastitih neuspjeha. No prije su mogli kontrolirati način na koji njihov narod vidi sukob koristeći svoje medije pod kontrolom države. To više nije moguće. To je cyber- intifada u doba globalizacije. Zahvaljujući neovisnim arapskim satelitskim TV emisijama i Internetu, (...)arapski režimi gube kontrolu nad javnim mnijenjem svojih zemalja. Ti režimi neće biti svrgnuti sutra, ali su poljuljani a njihova gospodarstva uništena zbog ulagača koji bježe. Konačno, ova neograničena eksplozija palestinsko- izraelskog nasilja Bushovu je ekipu naučila nešto: koliko god im bilo draže ignorirati sukob, to ne mogu, a ako i pokušaju, potkopat će vlastiti globalni rat protiv terorizma. Sve ovo stvara priliku nalik na onu koja se pojavila nakon što je Egipat prešao Sueski kanal 1973. i narušio izraelski osjećaj neranjivosti, nakon čega je Izrael, predvođen tenkovima Ariela Sharona, prešao kanal, i ušavši u Egipat porazio egipatsku vojsku i pojasnio kako je Egipat ranjiv u jednakoj mjeri. Ovo nije vrijeme za nekakvu bilateralnu međunarodnu konferenciju. SAD i Sovjeti su to pokušali nakon rata iz 1973. godine a Anwar el-Sadat, shvaćajući kako se radi o gubljenju vremena, umjesto toga je odlučio otići u Jeruzalem i sve karte staviti na stol. Bush sada mora učiniti isto. Mora biti Anwar el-Sadat ovog trenutka, jer to ne može biti nitko drugi. To znači da mora izložiti jasan američki mirovni plan koji poziva na novi UN-ov mandat za Zapadnu obalu i Gazu kako bi se oformila nova palestinska vlast koja bi bila sposobna vladati tim područjima; postupno povlačenje izraelskih vojnika nalik na Clintonov plan a snage SAD-a ili NATO-a bi implementirale taj sporazum. Vjerujem da je jedno od washingtonskih pravila Dona Rusmfelda: ako imate problem i ne možete ga riješiti, proširite ga. Ili sada odmah moramo činiti sve kako bismo ostvarili mir i moramo zahtijevati da svi zaraćeni učine isto- Palestinci, Izraelci i Arapi- ili će ti isti sudionici krenuti u suprotnom smjeru, spaljujući jednu civilizacijsku prepreku za drugom sve dok njihov rat ne dopre i do nas", piše Thomas L. Friedman.