IT-US-E-supersila, savezi, gospodarstvo, krize-Politika-Gospodarstvo/poslovanje/financije IT-14.IV.CORRIERE - R. ZOELICK: EUROPLJANI 'RAZUZDANI PSI' IMPERIJALIZMA? ITALIJACORRIERE DELLA SERA14. IV. 2002.Atlantik je širi"Robert
Zoelick, predstavnik Bushove administracije i odgovorni za američku trgovinsku politiku u svijetu, nastojao je ublažiti, govoreći jednoj skupini Kineza, teške namete na čelik (30 posto) koje je nametnuo predsjednik kako bi zaštitio metalurške industrije u područjima gdje je njegova biračka potpora klimava. To je posljednja epizoda stare priče. Amerika vjeruje u slobodnu trgovinu ali se ne ustručava, ako to traži unutarnja politika, usvojiti protekcionističke mjere. (...) Prošlih dana u Washingtonu, na susretu trilateralne komisije (skupine za raspravu između Europe, Amerike i Japana, utemeljene šezdesetih godina), Europljani i Amerikanci su se oštro sukobili. Malo kasnije je Zoelick pozvao Kineze da se ne svrstaju uz 'running dogs of european imperialism', razuzdanim psima europskog imperijalizma.(...)To je ozračje koje je bivšem izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahu dopustilo oštro napasti Europu na konferenciji u Washingtonu. Došavši u SAD kako bi uvjerio Busha da ne sprječava Sharonove operacije u Palestini, Netanyahu je omalovažavajući
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
14. IV. 2002.
Atlantik je širi
"Robert Zoelick, predstavnik Bushove administracije i odgovorni za
američku trgovinsku politiku u svijetu, nastojao je ublažiti,
govoreći jednoj skupini Kineza, teške namete na čelik (30 posto)
koje je nametnuo predsjednik kako bi zaštitio metalurške
industrije u područjima gdje je njegova biračka potpora klimava. To
je posljednja epizoda stare priče. Amerika vjeruje u slobodnu
trgovinu ali se ne ustručava, ako to traži unutarnja politika,
usvojiti protekcionističke mjere. (...) Prošlih dana u
Washingtonu, na susretu trilateralne komisije (skupine za raspravu
između Europe, Amerike i Japana, utemeljene šezdesetih godina),
Europljani i Amerikanci su se oštro sukobili. Malo kasnije je
Zoelick pozvao Kineze da se ne svrstaju uz 'running dogs of european
imperialism', razuzdanim psima europskog imperijalizma.(...)
To je ozračje koje je bivšem izraelskom premijeru Benjaminu
Netanyahu dopustilo oštro napasti Europu na konferenciji u
Washingtonu. Došavši u SAD kako bi uvjerio Busha da ne sprječava
Sharonove operacije u Palestini, Netanyahu je omalovažavajući
govorio o europskoj politici na Bliskom istoku i kazao je da se 'od
takvih vlada ne bi ništa drugo ni očekivalo'. Mnogi američki
gledatelji sigurno su to odobravali i smješkali se.
Čelik i Palestina samo su dvije među mnogim temama i problemima u
kojima Europa i Amerika imaju suprotstavljena stajališta.
Podijeljeni smo i daleki u nekim velikim etičko-političkim
pitanjima (smrtna kazna i međunarodni kazneni sud), glede
smjernica gospodarske politike i politike zaštite okoliša, glede
antitrust režima kojega treba primijeniti u velikim spajanjima i
preuzimanjima, glede odnosa spram Irana, glede prikladnosti vojne
akcije protiv Iraka i, vjerojatno (mada se proturječje, u ovom
slučaju, diskretno prešućuje) glede zadaća međunarodnih snaga u
Kablu. Neki se, u pozadini, trude pokrpati odnose i podsjetiti na
korisnost saveza. No Bushova je Amerika postala, poglavito nakon
11. rujna, grubo unilateralistička, odnosno uvjerena da ne mora
obraćati pozornost na bilo čije savjete, dok Europa, s druge
strane, izražava svoju nemoć u nekim slučajevima (mislim na
predložene sankcije protiv Izraela) hirovitim i nesmotrenim
inicijativama. To nije sve. Sporazum između NATO-a i Rusije koji
će se potpisati u Italiji krajem svibnja, jest dobra stvar, ali
mijenja prirodu organizacije i lišava je dobrog djela njenog
izvornog euro-američkog karaktera.
Razlike su neizbježne i možda nužne u trenutku u kojemu EU opravdano
želi imati veći značaj od samog zbroja njegovih članica. No neka
kriza između Europe i Sjedinjenih Država bila bi neusporedivo teža
od onih na koje se danas usredotočuje naša pozornost. Prije više od
60 godina Churchill i Roosevelt sastali su se na palubi broda usred
oceana i potpisali su Atlantsku povelju. Ako ne želimo da Atlantik
postane preširok, vrijeme je da potpišemo još jednu, prigodno
osuvremenjenu", piše Sergio Romano.