HAMBURG, 8. travnja (Hina/dpa) - "I Biblija ipak ima pravo" naslov je knjige Nijemca Wernera Kellera koja je pedesetih i šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća prodana u milijunima primjeraka. Otad se sve više pokazuje da bi Biblija
kao religijsko svjedočanstvo mogla imati i pravo, ali povijesno često i ne.
HAMBURG, 8. travnja (Hina/dpa) - "I Biblija ipak ima pravo" naslov
je knjige Nijemca Wernera Kellera koja je pedesetih i šezdesetih
godina dvadesetoga stoljeća prodana u milijunima primjeraka. Otad
se sve više pokazuje da bi Biblija kao religijsko svjedočanstvo
mogla imati i pravo, ali povijesno često i ne.#L#
Kellerova knjiga, objavljena 1955., u prvom desetljeću nakon
objavljivanja prodana je u više od četiri milijuna primjeraka i
prevedena na sedamnaest jezika. Središnju tezu knjige osporavaju
arheolozi, ali i povjesničari i bibličari.
Među osporavateljima je i profesor Staroga Zavjeta i biblijske
arheologije Hermann Michael Niemann sa Sveučilišta u Rostocku. On
je sudjelovao u iskapanjima na lokalitetu kaananskoga grada
Megido, jednom od istraživačkih projekata u Izraelu. Nalazi
njegova tima pojačali su staru dvojbu u povijesni rang Salomona,
koji je, prema Bibliji, u 10. stoljeću prije Krista vladao
područjem što se protezalo od Egipta do Mezopotanije.
Kralj Salomon dovodi se dva puta u vezu s Megidom u njemu posvećenoj
biblijskoj Prvoj knjizi o kraljevima. Već prije su ovdje otkriveni
ostaci palače bili pripisani Salomonovu dobu ili čak njemu samom.
Pokazalo se, međutim, prema Niemannu, da oni potječu iz vremena
kasnijega kralja Ahaba.
Unatoč intenzivnom istraživanju u Palestini i Izraelu te susjednim
zemljama, nije pronađeno ni jedno jedino pisano svjedočanstvo, ni
jedan jedini artefakt, nijedna iskopina koja bi uopće potvrdila
Salomonovo postojanje. Sve upućuje na to da je Salomon bio
ambiciozni lokalni knez u Jeruzalemu, gradu koji u to vrijeme nije
igrao neku važnu ulogu, a imao je najviše 2.000 stanovnika.
Čista je fikcija biblijskih autora potanko opisani posjet kraljici
od Sabe, kojoj se ne spominje ime. Istina, u carstvu Saba na
arapskom poluotoku postojale su četiri kraljice, ali tek u 8. i 7.
stoljeću prije Krista. Upravo se taj "susret na vrhu" Izraela i Sabe
Niemannu čini važnim za razumijevanje biblijskog izvješća o onom
dobu. On upućuje na temeljnu razliku između "story" (priče) i
"history" (povijesti) te da je većina biblijskih tekstova nastala u
drugoj polovici 8. stoljeća, a njihova obrada i konačna redakcija u
doba babilonskog egzila u 6. stoljeću prije Krista.
Ono što se izvješćuje o Salomonu i njegovu prethodniku Davidu te
kasnijim kraljevima u Izraelu i Judeji, za nj je "teološko-
religijska obrada prošlosti, nakon što su te države potpale pod
vrhovnu vlast Asirije, a onda Babilona - i propale".
Profesor slično misli o Knjizi o Jošui o Kanaanu kojega su Židovi
zaposjeli nakon svojega egzodusa iz Egipta oko 200 godina prije
Salomona.
Ovih je dana egiptolog Rolf Krauss, sa Humboldtova sveučilišta u
Berlinu, održao iscrpno predavanje pod naslovom "Ima li Biblija
zaista pravo?", posvećeno tom kompleksu pitanja. On je iznio
spektakularan primjer o zauzeću Jerihona. Rezultati istraživanja
pokazali su da u tom gradu u vrijeme zauzeća opisanoga u Bibliji
više nije bilo ljudi: on je već u to doba bio odavno ruševina.
Izraelski arheolog Yohanan Aharoni petnaest je godina tražio grad
koji su Židovi prema izvješću razorili tijekom svojega prodora iz
oaze Kadeš na jug Kanaana. Rezultat: u to doba ondje nije bilo
nijednoga grada.
Povjesničar staroga vijeka Manfred Claus sa Sveučilišta u
Frankfurtu na Majni konstatira u svojoj knjizi "Stari Izrael" o
takozvanom osvajanju: ono je "proteklo sasvim mirno, u najmanju
ruku bez spektakularnih mjera".
(Hina) jb il