ZAGREB, 22. ožujka (Hina) - "Ako zagrmi na dan kad je Mjesec iščezao, žetva će biti uspješna, žabe će napustiti bare i bit će ih puni trgovi", jedna je od pradavnih sumerskih izreka koje žive u puku diljem svijeta, pa i u
Hrvatskoj.
ZAGREB, 22. ožujka (Hina) - "Ako zagrmi na dan kad je Mjesec
iščezao, žetva će biti uspješna, žabe će napustiti bare i bit će ih
puni trgovi", jedna je od pradavnih sumerskih izreka koje žive u
puku diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj.#L#
Ako je suditi prema tim pučkim izrekama, Sumerani su najveću
pozornost usmjerili na motrenje optičkih pojava, oblaka,
grmljavine i vjetra, kažu stručnjaci.
Sumerani su živjeli na području Mezopotamije u jugozapadnoj Aziji,
uz donji tok rijeka Eufrata i Tigrisa, od Armenskog gorja do
Perzijskog zaljeva.
Pojedinim se izrekama nastalim u sumerskoj civilizaciji može
pridijeliti fizikalno značenje, kažu stručnjaci.
"To znači da im se ne može osporiti valjanost uporabe", piše
meteorolog Milan Sijerković u "Hrvatskoj vodoprivredi".
Evo još nekoliko takvih izreka: "Kad na nebu raste taman oblak, bit
će vjetrovito"; "Kad krug okružuje Sunce, bit će kiše"; "Kada taman
prsten okružuje Mjesec, taj će mjesec donijeti kišu ili skupljati
oblake".
"Da bi takva pravila moga nastati, potrebna su stoljeća pažljivih
vremenskih izreka", kaže Sijerković u članku objavljenom u
mjesečniku "Hrvatskih voda".
Zanimanje Sumerana za vrijeme bilo je razumljivo, jer su živjeli
znatno sjevernije od Egipta, u području gdje su promjene vremena
bile česte i zamjetne.
Svjedočanstva o sumerskoj meteorologiji otkrivena su u knjižici
asirskog kralja Asurbanipala, koji je živio u 7. stoljeću prije
Krista.
Pronađene su, među inim, i glinene pločice na kojima je klinastim
pismom bio urezan priličan broj meteoroloških informacija. Pločice
su bile stare približno šest tisućljeća, a otkrivene su se bilješke
odnosile na pretkazivanje vremena.
Poslije će se u istom području, osobito u vrijeme procvata
babilonske civilizacije, u drugom mileniju prije Krista, vremenska
zbivanja sve više povezivati s položajem Sunca, Mjeseca, planeta,
zvijezda.
U istome području Mezopotamiji, otprilike u isto vrijeme,
napravljena je i prva meteorološka sprava. Posrijedi je vjetrokaz
(vjetrenica, vjetrulja) za određivanje smjera vjetra.
Vjetrokaz se prvi put spominje u jednoj priči iz pokrajine Akada,
koja je izvorno napisana 1800.-1600. godine prije Krista.
Naznačeno je da je vjetrokaz izrađen od drveta i da je imao obličje
ptice. Neki sumerski spisi spominju oblike ribe i mitološke vodene
nemani.
Civilizacije na području Mezopotamije imale su i tzv. ružu
vjetrova, sustav naziva za određivanje smjera vjetra, s osima
glavnih smjerova. Četiri osnovna glavna smjera bila su: jug,
sjever, istok, zapad (sutu, iltanu, sadu, amurra).
Razvoju meteorologije doprinjele su i židovska, indijska i kineska
civilizacija.
O prvoj poznatoj katastrofi povezanoj s vremenom govori i Biblija.
U prvoj knjizi Mojsijeva Petoknjižja opisuje se potop koji je
nastupio zbog dugotrajne kiše. Prema Bibliji, to je djelo boga
Jahve, kao kazna za sve opačine ljudskog roda.
(Hina) vl vl