AUSTRIJA 27. III. DS: POSLUŽITE SE MACHIAVELLIJEM?

AUSTRIJA DER STANDARD 27. III. 2002. Politika kao predstava "Kada bi postojao ustav medijske demokracije, njegov prvi paragraf mogao bi glasiti otprilike ovako: politika mora biti dramatično inscenirana, razumljivo za birača nabijena afektima i ne smije ni u kom slučaju zbunjivati narod složenim pitanjima. Želiš li zainteresirati birača za određene teme ili samo za vlastitu osobu, upriliči bombastičnu predstavu. Tko je u pravu a tko nije? Tko može kompetentnije rješavati probleme? Najbolje bi bilo da biračko stado više i ne postavlja takva pitanja. Glasanje o stručnim pitanjima mutira u dvoboj a pobjednik potom još zadimljenog revolvera jaši do sljedećeg zločestog protivnika. Ukratko, politika svojom biti sve češće nalikuje predstavi. To još nije sve. Takav oblik inscenacije politike, bijedna predstava, prikazan je ovih dana u Njemačkoj na temu doseljavanja. Sve su se stranke složile da je Saveznoj Republici Njemačkoj hitno potreban zakon o doseljavanju te su mjesecima pregovarale sve dok se nadohvat ruke napokon nije našao taj Njemačkoj toliko potreban kompromis. No, tijekom njemačke (stranačko)političke rasprave svestranački kompromis žrtvovan je na oltaru medijske demokracije: prilikom glasanja crveno-zelena vlada nasanjkala je oporbu na pravno dvojben način - dva pravnika, tri mišljenja - a oporba se - nakon prethodnog dogovora s vladajućima - revanširala inscenacijom ljutite galame pred medijima. Novina je u toj priči što je oporba čak priznala da je odglumila 'pravu' predstavu - takva otvorenost ipak pomalo čudi. U predizbornoj kampanji CDU/CSU bi vjerojatno izgubila na svojom velikom izbornom adutu doseljavanju te je kompromis odbijen budući da se od toga očekivao veći broj glasova. Pa što, moglo bi se dometnuti, stranke uvijek gledaju vlastiti interes, vlast koju valja osvojiti. Toj tvrdnji valja otpovrnuti određenim argumentima iako oni možda zvuče naivno: naime, kada stranke instrumentaliziraju politiku isključivo radi vlastite koristi, štete državi čiju su se dobrobit po vlastitim riječima obvezale štititi. Takvo je pak ponašanje jednostavno neodgovorno. Riječ 'mandat' izvedenica je iz riječi 'mandatum', 'punomoći' za služenje državi a ne vlastitoj stranci. Nadalje, iza opisane inscenirane politike skriva se i povelika količina omalovažavanja. Birača u prvom redu u predizbornoj kampanji smatraju previše glupim da bi razumio i ocjenjivao stručna pitanja. Pri tome posebno straši činjenica da su oni koji birača u načelu smatraju retardiranim još i natprosječno uspješni. 'Ljudi su toliko glupi i toliko vjeruju trenutnom dojmu da onaj tko ih vara uvijek pronađe one koji na varku nasjednu', napisao je... ne, ne Joerg Haider već Firentinac Niccolo Machiavelli u 'Vladaru'.(...) Machiavelli, prvi politolog novog doba, opisivao je politiku kakva je bila a ne kakva je trebala biti. No, danas nepravedno oklevetani Firentinac oduvijek je bio odan republikanskim idealima koje je ovjekovječio u svom drugom ključnom djelu 'Discorsi'. Na primjeru antiknog Rima analizirao je kako se lako republikanska demokracija pretvara u praznu ljušturu i osuđena je na propast. Dakle, ako već političari uzimaju Machiavellija za uzor, neka to bude njegov 'Discorsi' a ne 'Vladar'. Naime, u protivnom bi birač mogao smatrati političare uobraženim hvalisavcima a narodno zastupništvo 'beskrvnim kokošinjcem' kao što su ga nekada nazivali nacisti. Nijemci nisu jedini koji dobro znaju kamo to može odvesti", upozorava Gerhard Plott.