AT-DE-NJEMAČKA-DOSELJAVANJE-KAMPANJA-Političke stranke-Izbori-Društvena skrb AUSTRIJA 27. III. DS: POSLUŽITE SE MACHIAVELLIJEM? AUSTRIJADER STANDARD27. III. 2002.Politika kao predstava"Kada bi postojao ustav medijske demokracije,
njegov prvi paragraf mogao bi glasiti otprilike ovako: politika mora biti dramatično inscenirana, razumljivo za birača nabijena afektima i ne smije ni u kom slučaju zbunjivati narod složenim pitanjima. Želiš li zainteresirati birača za određene teme ili samo za vlastitu osobu, upriliči bombastičnu predstavu.Tko je u pravu a tko nije? Tko može kompetentnije rješavati probleme? Najbolje bi bilo da biračko stado više i ne postavlja takva pitanja. Glasanje o stručnim pitanjima mutira u dvoboj a pobjednik potom još zadimljenog revolvera jaši do sljedećeg zločestog protivnika. Ukratko, politika svojom biti sve češće nalikuje predstavi. To još nije sve.Takav oblik inscenacije politike, bijedna predstava, prikazan je ovih dana u Njemačkoj na temu doseljavanja. Sve su se stranke složile da je Saveznoj Republici Njemačkoj hitno potreban zakon o doseljavanju te su mjesecima pregovarale sve dok se nadohvat ruke napokon nije našao taj Njemačkoj toliko potreban kompromis.
AUSTRIJA
DER STANDARD
27. III. 2002.
Politika kao predstava
"Kada bi postojao ustav medijske demokracije, njegov prvi paragraf
mogao bi glasiti otprilike ovako: politika mora biti dramatično
inscenirana, razumljivo za birača nabijena afektima i ne smije ni u
kom slučaju zbunjivati narod složenim pitanjima. Želiš li
zainteresirati birača za određene teme ili samo za vlastitu osobu,
upriliči bombastičnu predstavu.
Tko je u pravu a tko nije? Tko može kompetentnije rješavati
probleme? Najbolje bi bilo da biračko stado više i ne postavlja
takva pitanja. Glasanje o stručnim pitanjima mutira u dvoboj a
pobjednik potom još zadimljenog revolvera jaši do sljedećeg
zločestog protivnika. Ukratko, politika svojom biti sve češće
nalikuje predstavi. To još nije sve.
Takav oblik inscenacije politike, bijedna predstava, prikazan je
ovih dana u Njemačkoj na temu doseljavanja. Sve su se stranke
složile da je Saveznoj Republici Njemačkoj hitno potreban zakon o
doseljavanju te su mjesecima pregovarale sve dok se nadohvat ruke
napokon nije našao taj Njemačkoj toliko potreban kompromis.
No, tijekom njemačke (stranačko)političke rasprave svestranački
kompromis žrtvovan je na oltaru medijske demokracije: prilikom
glasanja crveno-zelena vlada nasanjkala je oporbu na pravno
dvojben način - dva pravnika, tri mišljenja - a oporba se - nakon
prethodnog dogovora s vladajućima - revanširala inscenacijom
ljutite galame pred medijima.
Novina je u toj priči što je oporba čak priznala da je odglumila
'pravu' predstavu - takva otvorenost ipak pomalo čudi. U
predizbornoj kampanji CDU/CSU bi vjerojatno izgubila na svojom
velikom izbornom adutu doseljavanju te je kompromis odbijen budući
da se od toga očekivao veći broj glasova.
Pa što, moglo bi se dometnuti, stranke uvijek gledaju vlastiti
interes, vlast koju valja osvojiti.
Toj tvrdnji valja otpovrnuti određenim argumentima iako oni možda
zvuče naivno: naime, kada stranke instrumentaliziraju politiku
isključivo radi vlastite koristi, štete državi čiju su se dobrobit
po vlastitim riječima obvezale štititi. Takvo je pak ponašanje
jednostavno neodgovorno. Riječ 'mandat' izvedenica je iz riječi
'mandatum', 'punomoći' za služenje državi a ne vlastitoj stranci.
Nadalje, iza opisane inscenirane politike skriva se i povelika
količina omalovažavanja. Birača u prvom redu u predizbornoj
kampanji smatraju previše glupim da bi razumio i ocjenjivao stručna
pitanja. Pri tome posebno straši činjenica da su oni koji birača u
načelu smatraju retardiranim još i natprosječno uspješni.
'Ljudi su toliko glupi i toliko vjeruju trenutnom dojmu da onaj tko
ih vara uvijek pronađe one koji na varku nasjednu', napisao je...
ne, ne Joerg Haider već Firentinac Niccolo Machiavelli u
'Vladaru'.(...)
Machiavelli, prvi politolog novog doba, opisivao je politiku kakva
je bila a ne kakva je trebala biti. No, danas nepravedno oklevetani
Firentinac oduvijek je bio odan republikanskim idealima koje je
ovjekovječio u svom drugom ključnom djelu 'Discorsi'. Na primjeru
antiknog Rima analizirao je kako se lako republikanska demokracija
pretvara u praznu ljušturu i osuđena je na propast. Dakle, ako već
političari uzimaju Machiavellija za uzor, neka to bude njegov
'Discorsi' a ne 'Vladar'.
Naime, u protivnom bi birač mogao smatrati političare uobraženim
hvalisavcima a narodno zastupništvo 'beskrvnim kokošinjcem' kao
što su ga nekada nazivali nacisti. Nijemci nisu jedini koji dobro
znaju kamo to može odvesti", upozorava Gerhard Plott.