IT-ES-skupovi, integracije-Politika IT-17. III. CORRIERE- SKUP U BARCELONI ITALIJACORRIERE DELLA SERA17. III. 2002.Dvadeset milijuna radnih mjesta više"(...)Hoćemo li doista shvatiti današnje stanje Europe ako se ograničimo mjeriti
koliko je puna, a koliko prazna čaša iz Barcelone?Točnije je reći da je prvi skup na vrhu Unije s eurom u džepu na kraju napravio ono što se očekivalo: našao je taktički kompromis između gospodarskog osuvremenjivanja koje nameću vremena i potreba francuskih i njemačkih predizbornih kampanja koje koče, postigao je nove sporazume gdje je bilo moguće, izbjegao je precizne obveze tamo gdje je teren postajao sklizak.Nije bilo moguće da stvari krenu drugačije, pošto bi za godinu dana izborna igra (glasovat će se i u Nizozemskoj i Švedskoj, a danas u Portugalu) mogla duboko izmijeniti europske političke ravnoteže. Eto ga dakle, pravog problema kojega je pokazao skup u Barcelona: može li čekati godinu dana ova Europa koja se kreće između nejasnoća i kašnjenja?Već su dugi rokovi Konvencije, i poslije nje Konferencije među vladama, koje trebaju preispitati zajedničarske institucije. No
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
17. III. 2002.
Dvadeset milijuna radnih mjesta više
"(...)Hoćemo li doista shvatiti današnje stanje Europe ako se
ograničimo mjeriti koliko je puna, a koliko prazna čaša iz
Barcelone?
Točnije je reći da je prvi skup na vrhu Unije s eurom u džepu na kraju
napravio ono što se očekivalo: našao je taktički kompromis između
gospodarskog osuvremenjivanja koje nameću vremena i potreba
francuskih i njemačkih predizbornih kampanja koje koče, postigao
je nove sporazume gdje je bilo moguće, izbjegao je precizne obveze
tamo gdje je teren postajao sklizak.
Nije bilo moguće da stvari krenu drugačije, pošto bi za godinu dana
izborna igra (glasovat će se i u Nizozemskoj i Švedskoj, a danas u
Portugalu) mogla duboko izmijeniti europske političke ravnoteže.
Eto ga dakle, pravog problema kojega je pokazao skup u Barcelona:
može li čekati godinu dana ova Europa koja se kreće između nejasnoća
i kašnjenja?
Već su dugi rokovi Konvencije, i poslije nje Konferencije među
vladama, koje trebaju preispitati zajedničarske institucije. No
poglavito sat žuri u odnosu na van. Kako se popeti na vlak svjetskog
gospodarskog oporavka, za kojega svi kažu da dolazi, ako odmah neće
biti provedene reforme za rast za koje danas neki utjecajni
partneri smatraju kako dolaze u krivo vrijeme? Europa riskira
zaostati za Amerikom, umjesto da je prestigne kako se priželjkivalo
u Lisabonu. Isto vrijedi za međunarodne odnose, jer sveto pravo na
neslaganje s Washingtonom preživljava i nakon 11. rujna, no tražilo
bi na europskoj strani strateško jedinstvo, koje je još sakriveno.
Unija je u Barceloni potvrdila da ide malim koracima. Svijet koji ju
okružuje, međutim, tražio bi hrabrost da se juri, i da se glasače
uvjeri, a ne da ih se boji.", piše Franco Venturini