IHT 26. III. SAMO NOVI RAT?

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 26. III. 2002. Odjeci hladnog rata- Amerika opet podijeljena glede rata protiv terorizma "Jedna od umirujućih vanjskopolitičkih fikcija tijekom 1990-tih bila je ta da ćemo tijekom hladnog rata svi biti na istoj strani. Liberali i konzervativci, republikanci i demokrati, svi su imali istog neprijatelja, zajednički cilj i prilično ujednačen plan kako ostvariti taj cilj. Ovo izvrtanje povijesti umirivalo je Clintonovu vladu, koja bi, kada bi bila suočena s bilo kakvim većim vanjskopolitičkim izazovom (Bosna, Ruanda, Kosovo), mogla isticati kako je svijet postao složeniji u posthladnoratovskoj eri. Kako je komunizam diljem svijeta gubio na vjerodostojnosti, mnogi su Amerikanci počeli uljepšavati činjenicu u kojoj je mjeri komunizam bio prijeporan. Zapravo, skoro su sve postavke i taktike hladnog rata poticale podjele. Neki Amerikanci nisu sumnjali u to da je zla komunistička ideologija za cilj imala porobiti svijet, dok su drugi na obje strane otkrivali više moralne jednakosti; neki su komunizam vidjeli kao uzvišeni cilj, dok su ga drugi vidjeli kao izliku da se moć udijeli vojno- industrijskim kompleksima i da se suzbiju prava građana; američke inozemne intervencije za neke su bile borba za slobodu, za druge obrana imperijalizma. Sada se oni koji su uljepšavali činjenice o podijeljenosti ponovno javljaju, zajedno s povlačenjem borbenih linija u svezi Bushovog rata protiv terorizma. Zajedništvo koje se pojavilo nakon 11. rujna također nestaje, dok i liberali i konzervativci preispituju ono što vide kao Bushovu viziju 'stalnog rata'. Konzervativci brinu zbog ponovne pojave masivnog establishmenta državne sigurnosti; liberali vide urotu s ciljem održavanja predsjednikove popularnosti i osujećivanja progresivnih inicijativa. I dok počinju tražiti način da se usprotive vladi a da ne djeluju nedomoljubno, odražavaju, ponekad eksplicitno, svoje hladnoratovske podjele. U liberalnom časopisu 'American Prospect', npr., Paul Starr piše da rat protiv terorizma osigurava 'funkcionalni ekvivalent hladnog rata' koji će utrti put 'smanjenju poreza, velikom povećanju ulaganja u vojsku, deficitima i, kao posljedicu, isključivanju svih inicijativa koje bi liberali mogli ponuditi.'. Lewis Lapham iz 'Harper's Magazine' tvrdi kako je značaj 11. rujna preuveličan kako bi se, naizgled, nastavio hladnoratovski zadatak 'zamjene zastarjele američke republike, umjerenih ambicija i demokratskog duha, slavom države koja je sve veća i ima sve luksuzniji ukus kada je posrijedi hegemonija.' U izdanju 'The New York Times'-a prije nekoliko tjedana, u jednoj se analizi navodi kako 'neki svjetski čelnici javno brinu da rat protiv terorizma počinje djelovati sumnjivo nalik posljednjoj američkoj velikoj kampanji- onoj protiv komunizma.' Zašto bi ovo bio razlog za brigu? Zbog američke sklonosti da svijet dijeli na dobar i zao, The Times piše: 'Kao i teroristi danas, i komunisti su često bili viđeni kao moralna čudovišta...' U članku se mogućnost da se zaista radilo o moralnim čudovištima ne dopušta. S jedne strane, priznanje postojanja hladnoratovskih neslaganja ohrabruje, jer je teško izvlačiti lekcije iz povijesti, barem na političkoj ili popularnoj razini, sve dok ju svi krivo pamte. Izvlačenje lekcija iz tog razdoblja sada se čini posebno važnim jer, dok se raspravlja o prirodi rata protiv terorizma, mogu se čuti odjeci toliko mnogo temeljnih hladnoratovskih nesuglasica. Je li to (ili je li bila) borba protiv ideologije (komunizma, islamskog fundamentalizma) ili protiv nacionalističkih pokreta koji koriste tu ideologiju? Do koje mjere (je) neprijatelj ima(o) adresu (Politbiro u Moskvi, spilja Osame bin Ladena) i do koje se mjere raspršila i replicira se? Je li obrana zemlje jednako jadna kao i civilna obrana ili je nacija (bila) u pravu braniti se od prijetnji kod kuće? Veći proračuni Pentagona, savezi s diktatorima s druge strane oceana koji krše ljudska prava, vojne intervencije u malim zemljama trećeg svijeta- sve su to bili razlozi ogorčenih političkih sukoba tijekom hladnog rata, koji se sada ponovno javljaju kao problemi. Naravno, o tim će pitanjima sada biti raspravljano na drugačiji način, a svi odgovori neće biti isti u novim okolnostima(...). I, što ne iznenađuje: tiče se temeljnih pitanja o američkoj prirodi i prikladnoj ulozi Amerike u svijetu. Ono što nije jasno, dok se stara rasprava ponovno javlja, jest to koliko je lekcija naučeno. Odbojnost vlade da dijeli informacije kojima raspolaže, njena ambivalentnost prema građanskim pravima i njeno prihvaćanje autoritarnih no korisnih režima u inozemstvu- sve ovo potiče na raspravu. Među kritičarima na ljevici, pretpostavka da ponovna izgradnja vojske i slanje vojnika u inozemstvo nije ništa do političkog manevra ili imperijalistički refleks jednako tako potiče na raspravu. Amerikanci sada imaju tu prednost da su sigurni u postojanje sovjetskih gulaga, činjenicu da je Kina izgladnjivala svoj narod, u postojanje vijetnamskih kampova za preobrazovanje- znaju da je među njihovim protivnicima bilo moralnih čudovišta. Ponašati se kao da to nije bilo točno i pretpostaviti automatski da je prijetnja ponovno preuveličana, predstavlja drugačiju vrstu neuspjeha da se uči na povijesti", piše Fred Hiatt za "The Washington Post" a prenosi list.