AU 14.III.-DIE PRESSE-DIJALOG VJERA

AUSTRIJA DIE PRESSE 14. III. 2002. Je li rat vjera? "Međuvjerski dijalozi i priredbe za unaprjeđenje vjerski motiviranog svjetskog etosa, ekscesi su dobre volje koje ne možemo dovoljno cijeniti: moramo i želimo postati bolji ljudi. Priredbe te vrste uvijek imaju u sebi i zrno licemjerja. Što primjerice misliti o tomu što iranski predsjednik države Sayed Mohammed Khatami izjavljuje u Beču da je 'sloboda vjere u prvom redu sloboda duha', da se treba 'smjerno' približiti apsolutnoj istini i koristiti iskustva drugih? Tumačimo li to, s obzirom na stvarno postojeću Božju državu, kao zlu, ciničnu šalu? Želi li predsjednik koji inače slovi kao 'liberalan', svojim konzervativnim protivnicima doma prenijeti borbenu poruku? Bečki nadbiskup Christoph Schoenborn precizno je u bečkom Hofburgu obradio bit problema u 'dijalogu vjera': 'najteža točka' u kršćansko-islamskom razgovoru je što obje vjere sebe drže univerzalnim i misionarskim vjerama, koje shvaćaju svojom zadaćom i pravom predaju 'svjetla objave' cijelomu svijetu. Schoenborn sada između 'rata prava na istinu' i 'relativizma' vidi 'treći put': treba samo otkriti koliko održavanje dijaloga proizlazi 'iz najdubljeg središta vlastite vjere'. Dakle, ostaje li nam ipak samo izbor između 'rata istina' i 'relativizma'? Bečki vjerski znanstvenik Adolf Holl već odavno zastupa tu tezu. 'Vjera je rat', izjavio je prije nekoliko godina na Filozofikumu u Lechu, u 'abrahamskim formacijama' - kršćanstvu, judaizmu i islamu - nalazi se 'strukturna borbenost' povezana s muškom dominacijom i u biti svakog 'pravog' pristašu potiče na 'rat protiv bezbožnog svijeta'. Budući da 'rat kultura' nitko ne može željeti, kao izlaz uistinu preostaje samo 'relativizam'. Toga se dakako boje mnogi duhovni dostojanstvenici, bez obzira koje monoteističke vjere, još više nego rata istina: vjera objave koja druge vjere objave drži samo 'drugim putom' do 'istoga cilja', naposljetku samu sebe ne shvaća ozbiljno. Jedini zamislivi izlaz ili, ako želite, 'treći put', bila bi prema tome 'sekularizacija': s obzirom na zahtjev kršćanstva i islama, neratnički suživot može se zamisliti samo ako i u islamu dođe do odvajanja politike i vjere. Europsko je kršćanstvo taj proces već prošlo, a bio je bolan. Tako bolan da se najviši crkveni dostojanstvenici još ni danas ne mogu s njim pomiriti. Demokratska legitimacija jedinstva vjere i politike, kakvu je Khatami postulirao na bečkom 'Dijalogu vjera', kako pokazuje povijest, nije zamisliva. Sve dok se to na ovakvim priredbama ne razjasni, tako zvani 'dijalog' neće izići iz statusa nevažnih izjava dobre volje", zaključuje Michael Fleischhacker u uvodniku lista.