RUSIJA-NEZAVISIMAJA GAZETA OD 26.3.02. O VOJNOJ AKCIJI PROTIV IRAKA

RUSIJA NEZAVISIMAJA GAZETA 26.III.2002. Od Rusije se traži pasivna neutralnost "Razgovori zapadnih političara i novinski napisi o neizbježivosti vojne operacije SAD-a protiv Iraka koji su sve češći u zadnje vrijeme, jasno upućuju da se javnost odlučuje u korist vojne akcije. Donekle je već jasno da je sve manje izgleda da stanje ostane pod kontrolom i da se izbjegne vojni sukob u tom ionako osjetljivom području. Mislim da ponajprije treba biti svjestan da će se vojna operacija protiv Iraka bitno razlikovati od operacije u Afganistanu, jer će SAD u tom slučaju imati posla s prilično jedinstvenom nacijom koja ima bojno sposobne oružane snage. Treba također imati na umu da je Irak izvukao pouku iz vojnog djelovanja 1991. To jest, neće biti riječ o kratkoj vojnoj operaciji s velikom primjenom zračnih snaga, pa je gotovo neizbježiva kopnena operacija uz sudjelovanje najmanje pedeset tisuća vojnika. (...) Usprkos svim poduzetim naporima, SAD teško može računati s mobilizacijom saveznika u NATO-u koji bi sudjelovali u toj operaciji, osim Velike Britanije. Pače, jednostrani postupci SAD-a mogu u stanovitoj mjeri izazvati unutarnju krizu u NATO-u, jer takvi postupci zapravo vode k marginalizaciji Sjevernoatlantskog saveza. Istodobno može doći i do zaoštravanja odnosa između SAD-a i Europskog saveza uz već postojeće trgovinske ratove. Općenito, mislim da je zapravo nemoguće stvoriti doista veliku protuiračku koaliciju. Jedan od bitnih čimbenika je i to što u Iraku, za razliku od Afganistana, nema političkih snaga u koje se Amerikanci mogu pouzdati. To jest, javlja se problem kako uvesti oporbu koja živi izvan zemlje i kako je ne samo dovesti na vlast, već i zadržati je na vlasti. To više što u oporbi nema jakog vođe koji bi mogao računati i na najmanju potporu iračkog puka. Ne treba zaboraviti ni tako ozbiljan problem kao što je teritorijalna cjelovitost zemlje. SAD je s jedne strane, zbog niza razloga, zainteresiran za njezino očuvanje, a s druge, u ratnim će ju uvjetima biti više nego teško sačuvati. Tu je ponajprije, dakako, problem 'neovisnog Kurdistana' koji nije skinut s dnevnog reda. Također je za sada teško reći kako će se ponašati Iran u takvim okolnostima. Ne smije se u potpunosti isključiti da će Iran vojno djelovanje protiv Bagdada (s kojim je došlo do poboljšanja bilateralnih odnosa) shvatiti kao izravan izazov. Samo naivni mogu u takvim okolnostima reći da Irak odgovarajući na napad neće razmišljati o udaru na najbližeg američkog saveznika na tom području - Izrael. To više što Irak za to raspolaže stanovitim mogućnostima i, što je sasvim moguće, može napasti rabeći oružje za masovno uništenje puka. Što će se dogoditi nakon toga? Lako je moguć rat velikih razmjera u koji će biti uvučene i druge arapske države. To jest, u cjelini gledano, možemo se naći u prilikama kada će biti potkopana svjetska sigurnost, a svijet se ponovno naći na rubu nekontroliranog sukoba bremenitog teškim političkim i financijsko-gospodarskim posljedicama. Kako Rusija treba postupiti u takvim okolnostima? Prvo, najprikladniji se sada čini nastavak dijaloga s iračkim čelništvom u svezi s povratkom UN-ovih inspektora u Irak i osiguranjem optimalnih uvjeta za njihov rad. Rusija pritom ništa ne gubi, pače može sačuvati svoj politički obraz kako na Zapadu, tako i u arapskom svijetu. Drugo, ne smije popuštati pred američkim pritiskom, vodeći računa o vanjskopolitičkim, a napose o unutarnjopolitičkim posljedicama 'predaje' Iraka. Svaka nagodba s SAD-om u tom pravcu neće biti jako povoljna za Rusiju zbog dosta objektivnih razloga (dovoljno je spomenuti samo arapski svijet gdje u zadnje vrijeme gubimo svoj položaj). Koliko mogu zaključiti iz razgovora s američkim kolegama, naš je problem što SAD ne želi osobito našu potporu u operaciji protiv Iraka. On želi našu 'pasivnu neutralnost' koja će mu omogućiti da djeluje na manje-više zakonskoj osnovi, a možda i u sklopu UN-ova Vijeća sigurnosti. To jest, govoreći otvoreno, SAD želi da g. Putin jednostavno šuti, ili da se ograniči na izjavu 'snađite se sami'. Treće, za sada još imamo mogućnost, iako malenu, da u tom smislu surađujemo s europskim državama koje slično gledaju na irački problem", piše Andrej Fjodorov, direktor programa Vijeća za vanjsku i obrambenu politiku.