ŠV 24. III. NZZ: GRAĐANSKI POKRETI UNOSE NEMIR NA TALIJANSKU POLITIČKU SCENU

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 24. III. 2002. Snubljenje za moć ulice "Nakon izborne pobjede Silvija Berlusconija i njegove koalicije talijanska politička klima prilično je napeta: stranke polemiziraju, vladajuća većina i oporba razmjenjuju agresivne geste - a birači su vidno izgubili orijentaciju. 'Quo vadis, Italia?', glasio je naslov knjige u kojoj je povjesničar Jens Petersen analizirao preobrazbu talijanskog društva. Danas je odgovor na to pitanje neizvjesniji nego ikad dosad. Zahvaljujući Berlusconiju Italija je u Europi postala slučaj - bez mogućnosti usporedbe s drugim partnerima u Europskoj uniji. Predstavljaju li gospodarska moć premijera, njegov neriješeni sukob interesa i njegov medijski monopol danas opasnost za Italiju?, pitaju se u međuvremenu mnogi Talijani - čak i oni koji su pomogli Berlusconiju na putu do njegove jasne izborne pobjede. Javljaju se znakovi otpora. No, parlamentarna je oporba sve drugo samo ne jedinstvena. Činilo se da ju je uspon koalicije desnog centra na vlast gotovo blokirao. Ni oporbeni vođa Francesco Rutelli nije dosada uspio uvjerljivo nastupiti u javnosti. Zločesta definicija 'dead man walking' (zombi - op. prev.), koji su prihvatili čak i simpatizeri ljevice, dovoljno govori sama za sebe. No, čini se da se oporba počela buditi iz sna. Ipak, taj proces nisu potaknule tradicionalne stranke već spontane prosvjedne akcije mnogih Talijana koji se ne osjećaju vezanima ni za koju određenu skupinu ili stranku. Iz lijevo-liberalnog bloka formirao se građanski pokret. Na 'Danu legalnosti', koji je 23. veljače održan u sportskoj palači 'Palavobis' u Milanu radi sjećanja na desetu godišnjicu početka akcije 'Mani pulite', sudskih istraga o slučajevima podmićivanja i korupcije, sudjelovalo je više od 40 tisuća ljudi. Naravno, svi ti ljudi nisu našli mjesto u samoj sportskoj dvorani ali su usprkos tome satima istrajavali na otvorenom. Za tu je manifestaciju karakterističan bio izostanak zastava - kako crvenih tako i onih saveza lijevog centra Ulivo. Nekoliko dana ranije, 2. veljače, na Piazzi Navona u Rimu održana je manifestacija koju je organizirao odbor 'Zakon je jednak za sve'. Na njoj su sudjelovali i Rutelli i Piero Fassino, tajnik stranke lijevih demokrata. Poznati filmski režiser Nanni Moretti uzeo je riječ: 'Nikada nećemo pobijediti s ovim stranačkim čelnicima', izjavio je, praćen burnim pljeskom. Ta je kritika potaknula lijeve stranke na neku vrstu preispitivanja vlastite savjesti koja još ni izdaleka nije dokončana. Naravno, lijeve stranke pokušavaju pridobiti te prosvjedne pokrete i upregnuti ih za vlastite ciljeve ali očito je da spontano nastali građanski pokreti žele sačuvati distancu u odnosu na etablirane stranke. To vrijedi i za Firentinske profesore, među koje spadaju i Paul Ginsborg i Francesco Pardi. Oni su organizirali manifestaciju na temu stanja u pravosuđu, na kojoj je sudjelovalo 15 tisuća ljudi. Prijevremeni izbori za upravno vijeće RAI-a, državne radio- televizijske kuće koju danas također kontrolira Berlusconi, prouzročili su u cijeloj Italiji nove spontane prosvjedne akcije. Oko zgrade uprave RAI-a u Rimu formirali su se ljudski lanci u 'girotondo'. Takve akcije ponovljene su u mnogim gradovima. Ljudski lanci formirali su se i oko rimske palače pravde u znak prosvjeda protiv napada vlade na pravosuđe. U Parmi je ovog vikenda održan prvi kongres 'Margherite' na kojem je sudjelovalo 2500 izaslanika. Margherita je savez više malih stranaka - narodne stranke s kršćansko-demokratskom tradicijom, liberala, zelenih i otpadničkih skupina koje valja pribrojiti centru ili umjerenoj ljevici. Njihov je vođa Rutelli, koji spomenuti kongres smatra novim reformskim pokretom. Prvi puta u talijanskoj poslijeratnoj povijesti, obilježenoj podjelom stranaka, rađa se nova stranka koja će biti jedan od nosivih stupova Uliva. Dalekosežni je cilj uspostava dvostranačkog sustava i alternativa sadašnjoj vladi. Čak se i Fausto Berinotti, koji je dosada odbacivao bilo kakvu suradnju s Ulivom, ponovno približava stranci demokratske ljevice. Ubojstvo profesora Marca Biagija u Bologni bilo je dodatni znak za uzbunu. Ekstremno ljevičarske Crvene brigade preuzele su odgovornost za taj zločin. To bi mogao biti signal za oživljavanje terorizma s lijeve i desne strane političkog centra, koji je od šezdesetih godina prošlog stoljeća odigrao kobnu ulogu u talijanskoj poslijeratnoj povijesti. Potres koji je uzdrmao cijelu Italiju trebao bi potaknuti vladu i oporbu da borbu protiv ljevičarskog i desničarskog ekstremizma ponovno uvrste među svoje prioritete. Oporba mora pokušati razviti jedinstvenu politiku zajedno s tri glavne struje iz antivladinih prosvjeda - dakle, pridobiti na svoju stranu radnički pokret, koji je pozvao na masovnu demonstraciju u Rimu, građanske pokrete i stranke lijevog centra. Posljednjih mjeseci Talijani su si dali oduška uglavnom kroz viceve o Berlusconiju i njegovoj vladi, držeći se komičara. Pisac Umberto Eco još je nedavno izjavio: 'Sve što se u Italiji događa i izaziva nemir i previranja valja zahvaliti komičarima'. No, uznemiruje i mogućnost da satira zamijeni politiku. U tom kontekstu valja navesti tek jedan primjer koji je objavio tjednik 'L'Espresso' pod velikim naslovom 'la repubblica delle barzellette' (republika viceva - op. prev.): 'Berlusconi sjedi u avionu zajedno s Bossijem i Finijem. Avion se počne rušiti. Pitanje: tko će se spasiti? Odgovor: Italija'", prenosi na kraju članka Erich Kusch.