E-PT-DK-IT-EU-IZBORI-POLITIKA-Organizacije/savezi-Izbori-Političke stranke NJ 19. III. TAZ: GUBITNIČKA LJEVICA NJEMAČKADIE TAGESZEITUNG19. III. 2002.Tko polarizira, taj dobiva"Nekada su sastanci na vrhu EU bili istodobno sindikalni
izleti europskih socijalista. Još 1999. g. umjerena ljevica Starog kontinenta sanjarila je o novom buđenju točno na kraju 'stoljeća socijaldemokracije'. Gotovo čitava EU bila je zaogrnuta ako ne u crvenu onda bar u blijedoružičastu boju: socijalisti su sudjelovali u 13 od ukupno 15 vlada članica EU a sve četiri velike članice - Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija - imale su premijere iz Socijalističke internacionale - ima li takvih primjera u prošlosti?No, pobjeda desnice u Portugalu pokazuje da je preuranjeno nadjenuti pukoj epizodi status razdoblja. Nakon Austrije, Italije i Danske Portugal je u kratkom razdoblju već četvrta država u kojoj konzervativne stranke osvajaju vlast. Pobjednici već sanjaju o Francuskoj i Stoiberovoj Njemačkoj koja će retroaktivno upotpuniti ulogu desnice.Ili možda svjedočimo ulogu za budućnost, za sasvim nova vremena? U svakom slučaju, pozornost privlači činjenica da pobjedonosni
NJEMAČKA
DIE TAGESZEITUNG
19. III. 2002.
Tko polarizira, taj dobiva
"Nekada su sastanci na vrhu EU bili istodobno sindikalni izleti
europskih socijalista. Još 1999. g. umjerena ljevica Starog
kontinenta sanjarila je o novom buđenju točno na kraju 'stoljeća
socijaldemokracije'. Gotovo čitava EU bila je zaogrnuta ako ne u
crvenu onda bar u blijedoružičastu boju: socijalisti su
sudjelovali u 13 od ukupno 15 vlada članica EU a sve četiri velike
članice - Njemačka, Francuska, Velika Britanija i Italija - imale
su premijere iz Socijalističke internacionale - ima li takvih
primjera u prošlosti?
No, pobjeda desnice u Portugalu pokazuje da je preuranjeno
nadjenuti pukoj epizodi status razdoblja. Nakon Austrije, Italije
i Danske Portugal je u kratkom razdoblju već četvrta država u kojoj
konzervativne stranke osvajaju vlast. Pobjednici već sanjaju o
Francuskoj i Stoiberovoj Njemačkoj koja će retroaktivno upotpuniti
ulogu desnice.
Ili možda svjedočimo ulogu za budućnost, za sasvim nova vremena? U
svakom slučaju, pozornost privlači činjenica da pobjedonosni
konzervativni savezi posvuda uključuju i stranke koje su prije samo
nekoliko godina smatrane jednostavno neprihvatljivima: u Austriji
Haiderova trupa, u Danskoj grubi ksenofobi iz Stranke napretka, u
Portugalu ultradesna CDS-PP a u Italiji čitava populistička
koalicija Berlusconijeve Forza Italija - od Lege Nord do bivših
fašista. Obuzete radosnim uzbuđenjem, umjereno konzervativne
snage i sve širi slojevi biračkog tijela bacaju se u naručje
populističkim spasiteljima domovine u rasponu od Haidera do
Schilla - prijeti li Europi brza berlusconizacija, nezaustavljivo
skretanje udesno?
Doduše, upravo Italija ne pruža nepobitne dokaze koji bi potvrdno
odgovorili na to pitanje. Berlusconi je 2001. pobijedio samo zato
što je ujedinio desnicu dok su se njegovi protivnici podijelili.
Silno priželjkujući pobjedu, talijanska ljevica u prvom redu nije
željela biti - lijevo orijentirana. Danas na izborima pobjeđuje u
prvom redu centar, smatrali su talijanski ljevičari, imajući na umu
rasplet u Engleskoj. Trenutno kombinacija desnih i ekstremno
desnih manjih stranaka pobjeđuje u Portugalu i u cijeloj Europi,
izazivajući polarizaciju po uzoru na Berlusconija.
Novi centar dosada je na dužnosti potvrdio samo Tonyja Blaira.
Savezi desno-desnih stranaka ne mare za takve birače - i pobjeđuju.
Žele li organizirati nove socijalističke sindikalne izlete na
sastanke na vrhu EU, ljevičari moraju ponovno u svoj politički
repertoir uvrstiti i polarizaciju", naglašava Michael Braun.