WT 20. III. SIROMAŠNI I BOGATI

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 20. III. 2002. Siromaštvo i terorizam "Kada uvodnik 'The New York Times'-a toplo prihvaća prijedlog republikanskog predsjednika, čovjek se instinktivno zapita, 'Što se, zaboga, događa?' Pa, konkretno to da je Bush predložio iznos od 5 milijardi dolara za proračun SAD-a za pomoć inozemstvu za slijedeće tri godine. Prijedlog je stigao tri dana prije petodnevnog sastanka UN-a s temom Financiranja razvoja, u Monterreyu, u Mexicu. Sastanak je počeo u ponedjeljak i čini se da je usredotočen uglavnom na ublažavanje osjećaja krivnje koji osjećaju neki Amerikanci i naši razni saveznici zbog rata protiv terorizma. 'Vodstvo Washingtona ne može se svesti na iskazivanje vojne moći', komentirao je 'The New York Times', čineći vezu eksplicitnom. 'Bushov prijedlog mogao bi pomoći Americi da se vrati svojoj tradicionalnoj ulozi velikodušnog partnera kada je posrijedi ublažavanje siromaštva i širenje gospodarskog razvoja.' Drugim riječima, novac bismo trebali bacati kao i bombe. S političkog gledišta, nema sumnje da je Bush učinio inteligentan potez, iskoračivši naprijed kada je posrijedi pitanje u svezi kojeg Amerikance rutinski poražavaju, a čini ga u vrijeme kada SAD treba iskazati međunarodno vodstvo. Proračun SAD-a za pomoć inozemstvu opisuje se kao bijednih 0.1 posto BDP-a, u usporedbi s europskim prosjekom od 0.3 posto. Tome pridodajte činjenicu da se 60 posto ulaže u bilateralnu pomoć zemljama kao što su Egipat i Kolumbija, koji teško da pripadaju u zemlje u razvoju. Pomoć inozemstvu za SAD je tradicionalno sredstvo vanjske politike, više nego društveni program. Trenutno, ukupna međunarodna pomoć zemljama u razvoju godišnje iznosi nešto manje od 50 milijardi dolara, a približno jedna četvrtina otpada na subsaharski dio Afrike. Ova brojka smanjila se s oko 65 milijardi dolara koliko je iznosila 1995. godine. Predsjednik Svjetske banke, James Wolfensohn i britanski ministar financija, Gordon Brown, tu cifru žele povećati na 100 milijardi dolara godišnje. Nakon 11. rujna, i ovdje i u inozemstvu sve se češće može čuti kako je siromaštvo u zemljama trećeg svijeta stvorilo 19 terorista samoubojica koji su ubili 3.000 Amerikanaca. Neki su čak tvrdili i to da su razlog svemu američko bogatstvo i moć. Prikladni način iskupljivanja bi, stoga, bilo obvezivanje na iskorjenjivanje siromaštva u zemljama trećeg svijeta. Iskreno se nadamo da Bush i njegovi savjetnici nisu prihvatili ovu ideju, čak ni na podsvjesnoj razini. Činjenica jest da za ovu premisu nema dokaza. Siromaštvo nije stvorilo teroriste 11. rujna nego politika radikalnog islama. 19 otmičara nisu bili ni siromašni ni neobrazovani, motivirao ih je vjerski fanatizam i izgleda neka bizarna očekivanja nagrade na nebu. Je li (ili je bio) Osama bin Laden siromašan? Sigurno nije. On je sin saudijske obitelji koja je mnogo bogatija nego što većina Amerikanaca može sanjati. Zaista, većina ljudi u siromašnim zemljama, bilo da se radi o Africi, Bliskom Istoku, Aziji ili Južnoj Americi, nisu skloni terorizmu. Druga činjenica jest da su dokazi o koristima strane pomoći skromni- osim očite istine da pomoć donatorima pomaže da se osjećaju dobro. (...) Ministar financija SAD-a, Paul O'Neill, bio je uvelike kritiziran zbog toga što je javno kazao očitu istinu kako su siromašne zemlje primile 'trilijune dolara pomoći' a nisu ostvarile nikakav napredak. (...) Bushova vlada predložila je pretvorbu dijela pomoći- dio bi novca bio udijeljen a ne posuđen, a vlade bi se nagrađivale i za dobro fiskalno ponašanje i pravilno upravljanje. Da princip 'uvjetovanosti' nije bio dio mantre Svjetske banke godinama, ovo bi zvučalo obećavajuće. Kako stvari stoje, držati međunarodnu donatorsku zajednicu odgovornom za ono što je činila s novcem koji dijeli možda bi mogao biti najbolji primjer koji možemo dati", piše Helle Dale.