US-HR-IT-globalizacija-Vlada-Gospodarstvo/poslovanje/financije-Bankarstvo RFE 3. III. HRVATSKA VLADA NE BRANI NACIONALNE INTERESE? RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE3. III. 2002.Zagreb: globalizacija kao jednosmjerna ulica. Prilog Milana
Gavrovića. Odluka talijanskog ministarstva rada da ograniči broj stranih sezonskih radnika pogađa i hrvatske interese. Samo iz Istre, kako se tvrdi, u Italiji radi oko deset tisuća ljudi. Talijanska je vlada ovog tjedna dala jaki argument svim protivnicima globalizacije, kojih ima i u Hrvatskoj. Ona je ograničila broj sezonskih radnika iz zemalja izvan Europske unije na samo 33 tisuće. Time je ograničila prilike za zapošljavanje i hrvatskim sezoncima koji tradicionalno rade u turizmu sjeverne Italije.Istodobno je skupština dioničara najveće banke u Hrvatskoj Zagrebačke banke odlučila da sto posto dionica proda talijanskoj banci Unicredito. Za Hrvatsku čijih je 91 posto bankarstva u rukama stranaca, to nije neki posebni događaj. Ali ograničavanje rada hrvatskim sezoncima u talijanskom turizmu, sada otvara novo i neugodno pitanje: kako to da Talijani mogu u Hrvatskoj kupovati što god hoće, mogu imati banke preko kojih će dobro zarađivati, dok Hrvati ne smiju u Italiji zaraditi ni konobarsku napojnicu?
RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE
3. III. 2002.
Zagreb: globalizacija kao jednosmjerna ulica. Prilog Milana
Gavrovića.
Odluka talijanskog ministarstva rada da ograniči broj stranih
sezonskih radnika pogađa i hrvatske interese. Samo iz Istre, kako
se tvrdi, u Italiji radi oko deset tisuća ljudi.
Talijanska je vlada ovog tjedna dala jaki argument svim
protivnicima globalizacije, kojih ima i u Hrvatskoj. Ona je
ograničila broj sezonskih radnika iz zemalja izvan Europske unije
na samo 33 tisuće. Time je ograničila prilike za zapošljavanje i
hrvatskim sezoncima koji tradicionalno rade u turizmu sjeverne
Italije.
Istodobno je skupština dioničara najveće banke u Hrvatskoj
Zagrebačke banke odlučila da sto posto dionica proda talijanskoj
banci Unicredito. Za Hrvatsku čijih je 91 posto bankarstva u rukama
stranaca, to nije neki posebni događaj. Ali ograničavanje rada
hrvatskim sezoncima u talijanskom turizmu, sada otvara novo i
neugodno pitanje: kako to da Talijani mogu u Hrvatskoj kupovati što
god hoće, mogu imati banke preko kojih će dobro zarađivati, dok
Hrvati ne smiju u Italiji zaraditi ni konobarsku napojnicu?
Provođena na taj način globalizacija, dakle poslovanje koje se ne
obazire na državne granice, ruši jedno od temeljnih pravila
međunarodnih gospodarskih odnosa; da oni nisu jednosmjerna ulica.
Ako nekome želiš prodavati, moraš od njega i kupovati. Odnosno, ako
želiš kod nekog zarađivati ? i on mora imati pravo da zarađuje kod
tebe. Pri tom jedni trguju kapitalom, a drugi samo svojim golim
radom, ali tržište je jedno; ekonomisti vole reći integralno
tržište robe, rada i kapitala.
Naravno, sve je prolazno, a samo interesi ostaju. Tako svatko
koliko može gleda i brani vlastite interese, bez obzira na ovakve
ili onakve teorije. Zato i globalizacija uglavnom prodire putovima
koji krče moć i utjecaj. Italija se, kao i cijela Europska unija
bori s nezaposlenošću, pa zato njeno ministarstvo rada ograničava i
broj stranih sezonaca. Ako ono sada ipak popusti i poveća broj
dozvola, kao što se najavljuje, to neće biti pod pritiskom Hrvatske
i drugih zemalja iz kojih dolaze sezonci, već zbog zahtjeva
vlastitih ugostitelja i hotelijera kojima ljeti treba više
radnika.
Hrvatska vlada, međutim, dopušta stranim vlasnicima banaka, među
kojima su na prvom mjestu oni iz Italije, da iznose kapital u
inozemstvo, umjesto da kreditiraju razvitak u zemlji. Istovremeno
u Hrvatskoj nema pravih investicija, a nezaposlenost je poprimila
nezapamćene razmjere. Tako i Hrvatska vlada daje argumente
protivnicima globalizacije, ali zbog drugog razloga nego Talijani;
zato što nedovoljno čvrsto brani hrvatske interese.
(RFE)