FRA-LE FIGARO 27.2.02. O UMIJEĆU RATOVANJA NAKON VIJETNAMSKOGA PORAZA

FRANCUSKA LE FIGARO 27.II.2002. Je li radikalni islamizam propao? "To je paradoks 11.IX. Sveopći povik u glasilima bio je: 'Više ništa neće biti kao prije'. No pet mjeseci kasnije, golem gospodarski i politički stroj ponovno radi: stručnjaci raspravljaju o nadnevku povratka rasta, politički se dužnosnici vrijeđaju u najboljoj tradiciji. Jesu li napadaji na New York i na Washington već pali u zaborav? Naime, stvari nisu tako jednostavne. 11.IX. doista je značio veliku promjenu. Kako u odnosu geopolitičkih snaga, tako i u tehnikama ratovanja. Istodobno je omogućio da postanemo svjesni metoda islamista i njihove međunarodne izolacije: Guevara nije uspio izazvati požar u Latinskoj Americi; Bin Laden nije uspio srušiti ciljane režime: u Pakistanu, Egiptu, Saudijskoj Arabiji, itd. Postojeći se režimi vrlo dobro odupiru napadajima izvana. Gerard Chaliand, dobar analitičar geopolitičkih i vojnih problema, pokušao je sažeti bit događaja i njegove posljedice (knjiga 'Oružje terorizma', Louis Audibert). Njegovi zaključci prilično iznenađuju: tehnički, atentati od 11.IX. uklapaju se u logičan razvitak terorizma na međunarodnoj razini. Nema bitne promjene naspram prethodnog stanja. Jednostavno, treba napomenuti da napadači ovaj put biraju simbolične ciljeve: Manhattan i Washington. Dijalektički, to nasilje dovodi do napuštanja pravila 'zero mort'. Bush svojim sugrađanima najavljuje da će rat koji počinje imati 'visoku cijenu'; njegov su govor, uz potporu domoljubnih valova, sugrađani dobro prihvatili. Talibane i Al Kaidu uništit će američki odgovor (klasičan rat). Autor se sustavno bavi nekolikim problemima: razvitkom terorizma u svijetu u zadnjih pedeset godina; poviješću i ciljevima radikalnog islamizma; tehnikama ratovanja nakon Vijetnama. O svakoj točci izvodi zanimljive zaključke. Ponajprije što se tiče samog terorizma: postupno je s terorizma kao načina vojne borbe prešao na terorizam kao način spektakularnog izražavanja. Želi se zadati udarac osjećajima javnosti. To je vrijedilo za ubojstva i pokušaje ubojstva političara (Aldo Moro, Sadat, Indira Gandhi, Ivan Pavao II.), kao i za ciljeve koji se odsada biraju (veleposlanstva, spomenici i tornjevi u New Yorku). Jedina je dojmljiva novost postojanje mreža koje su raspršene uglavnom u razvijenim zemljama. Postojanje tih tajnih skupina omogućit će Bin Ladenu da preživi svoj poraz: borba protiv terorizma nipošto nije završena. Kada je riječ o cilju radikalnog islamizma, on je jasan: obnova ume, tj. zajednice vjernika. Brišu se države i granice koje su uspostavili Europljani i njihovi pomagači unutar samog islama. To je, dakako, čista utopija. No ima točno određenu zadaću: omogućiti novačenje fanatičnih pristaša. Oni se ne bore za novu suvremenost islama, već naprotiv za povratak pretpovijesnoj državi koja očito nikada nije ni postojala. Riječ je o obnovi islama koji slavodobitno pobjeđuje u svojoj izvornoj veličini. Zadnja napomena: razvitak rata nakon američkog poraza u Vijetnamu. Sve polazi od temeljne činjenice: SAD se više ne može vojno pobijediti. Bio je toga svjestan; no danas je dokazao da ga nijedan narod, nijedna skupina ne može pobijediti. Sovjeti su deset godina propadali u Afganistanu (bili su njihovi susjedi); SAD je svladao talibane za dva mjeseca. Čitav je svijet iznenadio svojom sposobnošću u raspoređivanju vojnih snaga na veliku udaljenost. Dakle, radikalni islamizam, misli Gerard Chaliand, za sada je propao. Terorizam je dojmljivo, zastrašujuće oružje, ali još nije kadro da uništi svoje protivnike. Zacijelo se zbog tih različitih razloga svijet, kako-tako, vratio starim navikama, pravilima i, dakako, slabostima", piše Georges Suffert.