REFERENDUM-6.II. ŠTO JE IZETBEGOVIĆ GOVORIO MUDŽAHEDINIMA?

BiH REFERENDUM 6. II. 2002. Kakvu BIH zamišlja Izetbegović - govor Muslimanima u Zenici 14. XI. 1993. godine. U Bosni predsjednik i svi ministri moraju biti Muslimani. Tijekom posjeta Alije Izetbegovića središnjoj Bosni, onodobni predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u Zenici je govorio političkoj budućnosti države. Obilazeći teritorij pod nadzorom Armije BiH, Alija je posjetio i kamp za obuku mudžahedina blagoslivljajući njihovu borbu i pomoć bratskom narodu u Bosni. Izetbegović je u jednoipolsatnom obraćanju vodstvu i članovima SDA u Zenici govorio o trenutnom stanju u državi, odnosu prema Srbima i Hrvatima, Tuđmanu i Miloševiću, te političkoj budućnosti Bosne i Hercegovine kako je on vidi. Budući da njegov govor, kao svojevrsna platforma kasnijih odnosa nije bio dostupan hrvatskoj javnosti, objavljujemo ga u cijelosti, bez kraćenja, bilo kakvih izmjena i prevođenja na hrvatski jezik. O tome kakvu Bosnu zamišlja Izetbegović kaže: Može li Bosna ovakva biti. Ovakva srpsko-hrvatsko-muslimanska Bosna kao neka zajednička država, sa zajedničkim vladama, sa zajedničkim Predsjedništvom u kojima bi Srbi delegirali četnike, Hrvati ustaše, nije moguća. Molim vas, to je moje uvjerenje nakon svih nevolja koje smo s njima preživjeli. Ovo je samo jedan detalj. Pazite, mi sastavljamo Vladu onda kažu - evo ministar financija taj i taj, veliki je Bosanac itd. itd. Onda on dođe i slijedi opstrukcija za opstrukcijom. Pelivan, onda guverner banke Andrijić. Naime, država u kojoj nema lojalnosti jednog velikog, ogromnog broja ljudi ne može postojati, ne može da funkcionira. Nije samo u pitanju lojalnost, u pitanju je da je jedan čitav niz ljudi nasrnuo na tu državu. Oni koji trebaju da je brane otišli su u planine i počeli da pucaju, da ruše. I dalje se insistira na tome da je to moguće. Ja vam kažem da to nije moguće. Moguća je jedna nova Bosna i Hercegovina, jednog dana, drugačija. Ali, s njima nije moguće. Dvije etape borbe Ja sam godinu i po dana, u mirnom vremenu, godinu i po dana u ratu, moje iskustvo, mislim i vaše iskustvo, morate da budete pred sobom iskreni, takva država nije moguća. Evo, da iskoristim priliku da vam kažem kako mislim da je moguće. Ne mislim da treba da se odreknemo BiH, ne daj Bože. Kad smo platili tolike žrtve, kad smo podnijeli tolike patnje, mi treba da nastavimo da se izborimo konačno da imamo BiH kao državu, imamo pravo na nju. Platili smo vrlo visoku cijenu. Mislim da treba da tu borbu vodimo u dvije etape. U prvoj etapi trebamo vojno da osiguramo oslobođenje krajeva u kojima se nalazi, u kojima živi većinski muslimanski narod. Zato što je to narod koji je podnio najviše, na koncu konaca, najviše je zainteresiran za tu BiH. Koji je sasvim sigurno lojalan, jer druge domovine nema i koji je teret rata za tu BiH platio najvišom cijenom. Drugi dio borbe za BiH, radi integracije BiH trebao bi da se vodi, po mom mišljenju, političkim sredstvima. Nisam siguran da ćemo moći vojnim sredstvima da osvajamo Drvar, Banja Luku, Trebinje itd. Nisam siguran. Možda ćemo moći. Čak sam siguran da bi mogli, da bi imali oružje. Ali ako ostanu iste međunarodne prilike, bolje rečeno neprilike kakve su sada, najvjerojatnije ćemo morati ovaj drugi dio voditi na jedan način uzimajući u obzir jedan čimbenik koji se zove vrijeme na onaj način kako je to, recimo, Zapadna Njemačka se izborila za cjelinu Njemačke. Ne vojnim putem, nego nadmoćnošću političkog modela koji je tamo vladao. Hrvatski i srpski fašizam Mi imamo sada, kad pogledamo Bosnu, imamo tzv. svijetle i mračne epohe. To su ove koje su u mraku, koje su pod fašizmom. Jednim ili drugim, sasvim svejedno, srpskim ili hrvatskim fašizmom. Imamo ovdje ovo što kontrolira naša Armija i naša Vlada, taj dio u kojima...ne baš s punim rezultatom, ali izvjesnim rezultatom da održimo neki stupanj demokracije, civilizacije, neki stupanj ljudskih sloboda, koji, naravno, podliježe istim ograničenjima, zbog rata objektivnim, ali u kojima se uporno pokušava da je moguće graditi jedan civiliziran život. U Varešu, usprkos tome što su oni istjerali to stanovništvo, ne mi nego oni, oni su ga istjerali. Reći ću vam zašto. Tamo se nalazi 1000 Hrvata. Jedan broj Hrvata se vraća tamo. Nikome neće faliti dlaka s glave. Mi ne bismo bili ono što smo, ne bi bili ta vlast kako se nazivamo nekom demokratskom vlašću ako bi mi progonili te ljude. Mi ćemo pokušati da na oslobođenom dijelu BiH nikada se ne odričući i ne zaboravljajući onaj ostali dio, mi ćemo pokušati da organiziramo jednu vlast koja je dostojna i koja će poštovati neke minimalne, osnovne elementarne standarde civilizacije, civiliziranog načina življenja. A to znači, prevedeno na politički jezik, da imamo Bosnu i Hercegovinu u kojoj neće nitko biti progonjen zbog svoje vjere, zbog svoje nacije i zbog svog političkog opredjeljenja. Zbog te tri stvari neće biti nitko progonjen. To bi mogla da bude konstanta toga. Sve drugo će se možda tu i tamo mijenjati i biti nešto drugačije definirano, ali mislim da će to ostati i mislim da će to, udruženo sa principom slobodnog tržišta i onoga što to može da dadne, jer mi držimo najindustrijskiji dio i najrazvijeniji dio BiH, može da pobijedi ovaj mrak u kome žive danas dijelovi Bosne. To je otprilike jedan povod da vam kažem da onako ne može da se živi. Jer onakvu BiH ponovo, jer što znači danas muslimansko- srpsko?hrvatska BiH ili Bosna tri konstitutivna naroda, pa onda naravno nismo mi ti koji ćemo određivati koji će biti Srbi unutra, nego su to oni koji će određivati. A oni će odrediti četnike. Drugi će odrediti ustaše. I kako vi možete imati jednu demokratsku Vladu plus s ustašama i četnicima koji će onda bilo izravno rušiti tu državu, bilo opstruirati na svakom koraku. Bušiti rupe gdje god mogu tamo. A vi onda, mučite se i sipate u tu bačvu koja je šuplja na sto mjesta. I nikada nećete moći da stvorite jedan koliki-toliki stupanj normalnog življenja tamo, biti neki standard jer će to stalno biti kradeno, opstruirano, itd. Mislim da moramo, ono što je rekao jedan naš dobar novinar, moramo nažalost spaliti neke drage iluzije. Ako to ne uradimo, bojim se da ćemo dalje plaćati skupu cijenu. Od nekih iluzija se moramo, ne znam kako dragih, konačno pogledati realnostima u oči i mislim da nismo nikome ništa dužni. Svi su nama dužni. Nikome mi ništa nismo dužni. Mi držimo najbolji dio Bosne Mi ćemo radi naših vlastitih principa nastojati da na tom dijelu BiH, na kome će vladati BiH Armija, osnujemo jedan sistem u kome će vladati principi demokracije, ljudskih sloboda i ono što sam rekao, više negativno određeno u kome nitko neće biti progonjen zbog toga što pripada nekoj vjeri i naciji. Pokušajmo da uradimo to. Mislim da je to nešto što je nadohvat ruke, što je rečeno, što je moguće. Ako to sad kombiniramo s jednom činjenicom da mi u BiH ćemo na tom teritoriju, taj teritorij-ugao poklapa se sa ipak najrazvijenijim dijelom BiH duž doline Bosne, duž doline Neretve, onda, vjerojatno i s činjenicom da ćemo mi biti oni kojima će svijet pomoći da se podigne iz ove nevolje i ovog pepela. Pomoći će nam to je sigurno i od Istoka i od Zapada. Oni to i planiraju. Zapad zato što ima tešku grižnju savjesti za ovo što nam nije dao vojnu pomoć, što nam je spriječio samoobranu. Oni spremaju neke programe rekonstrukcije BiH i vjerojatno će učiniti, dat će nam pokretne impulse, dat će nam kapitala nešto da se dignemo iz ove nevolje ovdje. A mislim da će i muslimanski svijet pomoći. On nije mogao vojno pomoći. Postoji dobra volja da nam se pomogne. Odnosi snaga i sile koje ovdje vladaju itd. čine da muslimanski svijet ne može bitno pomoći sada, ali je sasvim sigurno da će on biti jedan vrlo važan faktor buduće rekonstrukcije BiH. Uzimajući u obzir sve te činjenice, mislim da možemo, naravno pod uvjetom da preživimo ovih sljedećih teških pola godine koji nas čekaju, koje pred sobom da iz te nevolje izađemo, ja mislim da mi imamo razloga da s nadom gledamo u budućnost. Razgovor s Caringtonom Svijet nam nije davao šanse, ali mi smo preživjeli, jer odlično se odupiremo, iako nam je Carrington govorio da nemamo šanse protiv takve sile. On nam je govorio da moramo neposredno zaključiti mir sa četnicima. Kad sam mu rekao da mi to ne možemo uraditi, da nećemo uraditi, onda je on upitao: 'A dobro, što ćete?' Ja sam rekao da ćemo se boriti. Kaže: 'Predsjedničke, znate li Vi što Vi govorite. Kako mislite, čime se mislite boriti. Vi znate s kim imate posla. To je ogroman arsenal naoružanja. Vi s tim ne možete izaći na kraj. Prema tome, ne šalite se s glavom, ne igrajte se sa sudbinom naroda, bit ćete uništeni, bit ćete pregaženi. Mi ne možemo da uđemo ovdje, ne možemo da se odupremo da mi uđemo, jer smatramo da bi to bio rat u kome bi naših 100 hiljada palo u toj borbi. Vi nemate nikakvih šansi. S čime mislite da se borite?' Nije nelogično to što je on pričao. Nije neracionalno jer je to tako i izgledalo i danas kad se ponekad vidim s tim nekim strancima, oni odmahuju glavom i na neki način odaju nam priznanje, pravo da vam kažem, čude se da smo uspjeli da se održimo do sada. Dvadeset mjeseci mi se borimo. Čak i pod uvjetima ovog drugog nesretnog fronta kojeg smo pokušavali da izbjegnemo na svaki način. Odnos prema Hrvatskoj Navodeći da je Hrvatska učinila agresiju na Bosnu i Hercegovinu Izetbegović govori o 'kratkovidnosti hrvatske politike kojoj sada prijeti bosanski recept s krajinama'. Najavio je reciprocitet autonomaških procesa na hrvatskom tlu. - Možda je ovo prilika da vam iznesem što smo naše ponašanje prema Hrvatskoj. Neki naši ljudi tražili su da ih proglasimo agresorom, da kažemo da su i oni tu prisutni itd. Mi smo htjeli da izbjegnemo jednostavno ono što bi svaki pametan čovjek u ovakvim prilikama uradio, da izbjegnemo dva fronta. Smatrali smo da, ako imalo politika pameti ima, svaka politika u svakom ratu do sada nastojala je da nema dva fronta, dosta joj je jedan. Kud će gore od jednog fronta kakav smo već imali. Nametali su nam stalno dva fronta i kuhano je to u Beogradu gore i tko god nam je to skuhao drugi frontu treba mu reći: alal vam vera, naravno radeći za sebe. Odradio je za sebe ogroman posao. Sad se gore smiju kad se mi krećemo u Fojnici, oni trljaju ruke i naravno, oni su to i zakuhali. Vrlo pametno, moram da im odam priznanje. Nisu bolju stvar mogli uraditi za sebe nego da nas uvuku u rat s Hrvatima. Ovamo krv na Žepču, ali odradili su taj posao. Mi smo naravno, koliko gore su nas oni gurali u taj rat, mi smo nastojali da ne uletimo u rat jer smo znali što to znači. To znači ima dva fronta, to zna zatvoriti životnu komunikaciju Split-Sarajevo, Split-Zenica, da nemaš nafte, da nemaš hrane, sve to s čime smo sad suočeni. Znali smo za tu situaciju i na svaki način smo pokušali da ne uletimo u zamku. Onda smo pregovarali, potpisivali da izbjegnemo ako je moguće. No, nije se dalo izbjeći, jer je i Hrvatska radila na svoju vlastitu štetu, što ponekad čovjek ne može da pretpostavi. Alija o Mati Bobanu Ako hodite cestom pa neko naleti na vašu stranu, nije to vaša krivica. Otkud smo mi znali da će vozač hrvatski poletjeti na našu stranu i sudariti se. Otkud smo znali? On ide na lijevu stranu oni su prešli na lijevu stranu. To naravno nije mogao čovjek da predviđa, jer imaju toliko pameti da vide da je to apsolutno protiv njih. Mi smo znali da oni tada gube rat u Bosni, mi ćemo njih slomiti u Bosni, ali otežavamo situaciju. Jednostavno ne možemo da se borimo protiv ovih drugih, protiv onih koji su nas prvi napali, uostalom. Oni su sa svojom situacijom napravili nesreću hrvatskom narodu, oni gore u Krajini ne popuštaju kao što su to oni predvidjeli, kao što su to neki glupi ljudi u Zagrebu predviđali da će, žrtvujući ovdje nas u Bosni, da će gore ovi reći u Krajini, eto, mi se odričemo te republike. Naprotiv, još glasnije ponavljaju, kažu - mi hoćemo u Krajini republiku. I što im bude na kraju krajeva, mi ćemo jednog dana vjerojatno i na prvom sastanku gore međunarodnom kazati - imaju pravo gore na republiku kao što su oni nama rekli da imaju pravo. I to ćemo reći. Jer su nam napravili svu ovu nevolju koju nam i sada ovdje čine. Četnici su im dali još nekoliko tenkova za pare ili besplatno, to ne znam, ali dali su im tenkove kojim pokušavaju razarati gore grad jedan. Mi smo, naravno, poduzeli neke protumjere. Mislim da ćemo mi sanirati tu situaciju, ali, vidite u kakvu situaciju smo došli i jednu zamku koju smo vidjeli da nam namještaju ovi gore iz Beograda ili tko bi ga znao. Kad jednog dana stvore arhive možda će se znati sve što se tu radilo. Ali najpametnije što su mogli četnici da povuku, najpametniju stvar, najinteligentniju stvar, to je ovaj sukob između nas i Hrvata. Mi i Hrvati odrađujemo sad za njih posao. Mi nevoljko, a Hrvati svojom vlastitom odlukom. Mi nismo to htjeli. Mi smo eskivirali koliko god smo mogli. Pa i dalje pokušavamo. Vidite, jučer se Silajdžić sastao s ovim Granićem, pokušavamo, ako možemo, da nađemo nekakav izlaz. Naravno, oni bi sada htjeli, sad je Granić došao u Sarajevo. Dugo vremena nisu htjeli da dođu. Sad je došao. Ne vjerujem da ima od toga hajra jer mi smo rekli za nas je odlazak Bobana mjerilo vaše dobre volje. Dok god je on tu, volje dobre nema za nas. Prema tome, to je za nas neki lakmus da puno ne kompliciramo, vidimo Boban tamo isto kao što bi ovaj kemičar, ćiribu ćiriba gleda je li kiselo ili ne. Tako je li dole se nešto popravlja. Boban dok je dole, mi smo njima poodavno rekli, mi ne vidimo nikakvog znaka dobre volje. Na taj način pokazali bi da imaju dobru volju da poprave situaciju, ali neće. Njega i još nekoliko zločinaca koji su dole potpuno svjesno uletjeli. Hrvati gori od četnika Oni su nam uradili gore stvari nego četnici, moram vam reći. Ima ovdje gore, elemenata... i svega toga, ali dole je potpuno smišljeno i napravljeno etničko čišćenje u Mostaru. Napravljen je plan kako će se to odraditi. Dole je Boban skontao što bi on Hrvate imao rasute od Neuma od Save, pa ga ovi gore u Centralnoj Bosni i ovi gore u Posavini ništa ne slušaju može njih potjerati u tor motku pa ih sve dole tjera Hercegovini. I to je uradio Bugojnu ranije i sad u Varešu vrlo jasno. Točno se zna za Ahmiće. Planirana akcija. Ne Ahmiće nego Stupni Do. Onda su zavikali idu Bosanci i kolju sve pred sobom. Uzimajte stvari, imate sat vremena inače narod jadni, naš ipak bosanski narod, meni je žao da je uletio stvar, ali što ćeš, narod ne zna je da se stvari dole, dole su praznili muslimanske kuće u Mostaru i Počitelju su potpuno prazne, neka znate, do sad tu treba da se useli, Bobanovom planu, hrvatsko stanovništvo. Znate da džamiju staru od 400-500 godina srušili je, dakle, jedan zločin s predumišljajem što kažu, mada ni onaj nije bez predumišljaja. Ali ovo je ako hladni zločin, hladno ubojstvo. Govoreći o budućoj BiH Izetbegović je naglasio: - Moramo ovdje graditi civiliziranu državu ili nemamo šansi. Dakle, ne čisto muslimansku državu ovdje napraviti. Mi to ne bi trebali da uradimo mada kako se to kaže via fakti to biti jednostavno, jer drukčije ne može. To će biti ipak država u kojoj će 80 posto Muslimana i bit će muslimanska ili bošnjačka kako hoćete, koliko je Francuska usprkos što tamo ima tako, 3 milijuna Arapa, itd. Francuska država i tu je i tu je predsjednik Vlade i predsjednik Republike i svi su ministri Francuzi drukčije mu ne može da i prema tome, mislim da ta činjenica da će njih biti još oko 10 posto jednih i drugih unutra, ne mijenja na stvari da narod koji je izborio državu ima sva prava koja, ne birajući, poštujući pravo onih njih kao manjina. Ovi sad smatraju mi ne možemo s njom. Možemo. Nećemo dozvoliti da budemo blokirani. Mene pitaju hoćete li se suglasiti s koridorom Bar ? Sarajevo. Zašto ne. Ako ide Split ? Sarajevo. Ne mislim da su išta gori od onih tamo. Odradit ćemo to i ako budemo mogli da otvorimo te koridore otvorit ćemo i tu nemamo nikakvih predrasuda. Mislim da smo kao narod. Jer nezdravi narodi ne shvaćaju što je politika, a što moral. Odveć su nezdravi narodi. Zdravi narodi nisu baš toliko skrupulozni. Imaju mjerila za interese. Mislim da smo u tom pogledu malo odrastao narod. Odrasli smo. Nismo bili to ispočetka.