SAD 18. II. IHT: MILOŠEVIĆ IZVRĆE SUĐENJE NAGLAVCE

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 18. II. 2002. Milošević pokušava u protunapadu izvrnuti suđenje naglavce "Na Balkanu, gdje su se ratovi često vodili od kuće do kuće, među susjedima, iskreni Srbi često će reći: da, naši su ljudi počinili ratne zločine ali nismo bili jedini. U građanskim ratovima svi snose dio krivnje. Usredotočujući vlastitu obranu na NATO, Slobodan Milošević, bivši jugoslavenski čelnik, bitno je proširio to opravdanje: vi tamo na zapadu, s vašim lijepim domovima i bombarderima koji izbjegavaju radare - i vaše su ruke okrvavljene, tvrdi on. Dva je dana Milošević predstavljao svoje dokaze: fotografije onog što američka vojska naziva 'kolateralnom štetom' - ljude stradale od NATO-vih bombi. 'Ovo je tijelo Ljiljane Spečić. Bila je u sedmom mjesecu trudnoće a ubijena je na ulici', kazao je u petak ujutro Milošević kojem se u Den Haagu sudi za genocid i ostale ratne zločine. Za neke će možda biti utješno proglasiti Miloševića luđakom ali njegovi su navodi proračunati. Njegova obrana načinje stvarne probleme Srba, nepostojanje lakih rješenja za Balkan, opipljivo nezadovoljstvo ostalih siromašnih država razmjerima američke moći - iako su svi ti elementi nadrealno iskrivljeni kako bi osporili njegovu krivnju. Njegovo ludilo ima određenu svrhu - kao i uvijek. 'On nije lud. Protekla dva dana slušali smo vrlo lukavu, mudru političku ofenzivu. On zapravo pokušava izvrnuti sve naglavce i prikazati sebe kao žrtvu, NATO kao zločinca a sud kao sudionika u zločinu', kazao je Richard Dicker, odvjetnik pri Human Rights Watch-u koji prati suđenje. 'Govori kao da je kralj mira. To smatram vrhuncem cinizma', dodao je Dicker. No, sudi se Slobodanu Milševiću a ne NATO-u te mu oštar verbalni napad vjerojatno neće pomoći na sudu gdje ima status prvog šefa države, izvedenog pred sud zbog genocida. (Uzgred valja napomenuti da Milošević nije prvi šef države kojem se sudi za ratne zločine: taj je status pripao admiralu Karlu Doenitzu koji je tjedan dana bio na čelu Njemačke nakon Hitlerove smrti. Doenitz je u zatvoru proveo 10 godina.) Dok Milošević okrivljuje druge, u nastupnim govorima u kojima je objema stranama dopuštena retorička širina, tužitelji će predstaviti na sudu svjedoke kako bi pokušali dokazati da Milošević snosi izravnu zapovjednu odgovornost za neke od najjezivijih užasa u drugoj polovini 20. stoljeća: za više od 200 tisuća ubijenih, više od dva milijuna prognanih u 'etničkom čišćenju', te za nezamislivo smaknuće 7000 bosanskih Muslimana nastanjenih u Srebrenici. Tužitelji moraju dokazati da je Milošević 'znao ili je imao razloga znati' što su radili njegovi podređeni te da sam nije učinio ništa kako bi spriječio zločine odnosno da ih nije kažnjavao. U nastupnim govorima Carla Del Ponte, glavna tužiteljica, i njezin tim dva su dana pokazivali kako to namjeravaju učiniti. U slučaju ratova u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini tužitelji su pokušali pokazati financijske, vojne i političke veze između Miloševića i Srba u tim državama, koji su zajedno pokušavali stvoriti 'veliku Srbiju'. U to su vrijeme Hrvatska i Bosna istupile iz Jugoslavije te Milošević nije bio legalni zapovjednik tamošnjih snaga. Tužitelji još nisu iznijeli uvjerljiv dokaz o zločinima kada je riječ o ta dva rata. Što se toga tiče, Del Ponte tvrdi da će dovesti svjedoke koji iznutra poznaju funkcioniranje sustava, ljude bliske Miloševiću. Poput njega, i Del Ponte je naglasila globalnu važno suđenja - ali na drugačiji način. Iako ih nije imenovala, izjavila je da države koje dosada nisu bile voljne dostaviti osjetljive obavještajne podatke, zatražene radi upotrebe na sudu, moraju to učiniti žele li osigurati presudu o Miloševićevoj krivnji. Njezine su se riječi prešutno odnosile na Sjedinjene Države i Veliku Britaniju. 'Ljudi širom svijeta koji prate suđenje pomno će paziti do koje su mjere njihovi čelnici odlučni ostvariti ciljeve međunarodnog pravosuđa', kazala je u utorak, prvog dana suđenja, Carla Del Ponte. Rat koji je 1999. bjesnio na Kosovu, dijelu Srbije, bit će možda drugačiji slučaj budući da je Milošević stvarno kontrolirao tamošnje srpske snage. Tužiteljstvo će morati dokazati da su upravo te snage deportirale 850 tisuća i ubile više od 5000 kosovskih Albanaca. U slučaju Kosova Milošević uzvraća nečim što bi većina povjesničara proglasila nečuveno drskom tvrdnjom: naime, on ističe da su ubijale i haračile NATO-ve bombe i albanski pobunjenici a ne srpske snage. Pitanje koje će ostati bez odgovora jest vjeruje li on uistinu to što tvrdi. Srpski novinari, koji su prvi puta imali priliku pratiti Miloševića na djelu iz blizine, ističu da su zaprepašteni pomišlju da je on možda sam sebe uvjerio u to. Bilo kako bilo, to mu omogućuje da efektno iznese svoje argumente - koliko god irelevantni oni bili za njegovu obranu. No, nisu irelevantni u širem smislu. 'I vi nazivate sebe sudom', jetko je predbacio sudu u petak, osporavajući pravo 'međunarodnog pravosuđa' da mu sudi. Na sličan su način Sjedinjene Države ustuknule pred zamisli o osnivanju stalnog međunarodnog kaznenog suda, strahujući da bi i njihovi vlastiti vojni čelnici mogli iskusiti nepravedno suđenje pred očima katkada neprijateljski nastrojenog svijeta. Milošević je na jeziv način prikazao 'kolateralnu štetu' NATO-vih bombi - i to upravo u vrijeme kada mnogi ljudi - nakon štete koje su zalutale bombe počinile u Afganistanu - osjećaju nelagodu pri pomisli što stvarno znači boriti se s visine od 4500 metara. Miloševićeve prigovore na povratno etničko čišćenje Srba s Kosova nakon dolaska NATO-a 1999. g., koje ovaj puta provode dugotrajnim teškim nevoljama izmučeni Albanci, te zabrinutost zbog albanskog organiziranog kriminala, dijele i mnogi odgovorni, ozbiljni stručnjaci za Balkan. Milošević očito ne smatra suđenje striktno kao mogućnost za samoobranu. Taj čovjek - koji je rijetko kada davao interviewe i u deset godina rata nije nijednom posjetio srpske izbjeglice ili borce - danas prisvaja ulogu vojnika istine. Kao što je prošlog tjedna često isticao, njegove su riječi upućene 'javnosti'. Kao što je rekao jedan bivši sudac: 'Bit će to jedinstveno suđenje'", prenosi na kraju analizre Ian Fisher.