ZAGREB, 6. veljače (Hina) - Isključivo pravo Hrvatskih telekomunikacija (HT) da do kraja 2002. pruža određene usluge nepokretne telekomunikacijske mreže nije neustavno niti se time štiti monopol HT-a, utvrdio je danas Ustavni
sud.
ZAGREB, 6. veljače (Hina) - Isključivo pravo Hrvatskih
telekomunikacija (HT) da do kraja 2002. pruža određene usluge
nepokretne telekomunikacijske mreže nije neustavno niti se time
štiti monopol HT-a, utvrdio je danas Ustavni sud.#L#
Po ocjeni Ustavnog suda neosnovan je prijedlog za ukidanje odredbi
Zakona o telekomunikacijama po kojima HT ima isključivo pravo biti
operater nepokretne javne telekomunikacijske mreže, pružati javne
govorne usluge putem nepokretne mreže i međunarodne
telekomunikacijske usluge. Za sud nije sporna ni odredba po kojoj
je Vlada obvezna o pružanju tih usluga sklopiti ugovor o koncesiji s
HT-om.
Ustavni sud stoga nije prihvatio prijedlog Udruge polagatelja
prava na dionice HT-a i udruge "Potrošač" za ocjenu ustavnosti
desetak odredbi Zakona o telekomunikacijama.
Odluku sud obrazlaže pravom zakonodavaca da samostalno, u skladu s
Ustavom, odlučuje o uređivanju gospodarskih, pravnih i političkih
odnosa u državi.
Osporene odredbe Zakona o telekumunikacijama prijelaznog su
karaktera i ograničenog trajanja, a u tom se prijelaznom razdoblju
HT-u omogućava prilagođivanje tržišnim uvjetima, smatra sud.
Te odredbe nisu suprotne ni Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske
trgovinske organizacije (WTO) koji predviđa ograničenje pristupa
tržištu do 1. siječnja 2003. Pozivanjem na taj ugovor, pristupom
kojem je Hrvatska postala članica WTO-a, ne može se osporavati
ustavnost Zakona o telekomunikacijama jer je on u skladu s
međunarodnim ugovorom, mišljenja je Ustavni sud.
Prema Ustavu poduzetničke slobode mogu se ograničiti zakonom
između ostalog radi zaštite interesa države, a obavljanje
telekomunikacijskih usluga od interesa je za državu. Način na koji
se Zakonom o telekomunikacijama ograničavaju prava slobodnog
nastupanja na tržištu i dovodi poduzetnike u nejednak položaj
Ustavni sud smatra dopuštenim jer je za to postojao državni
interes, a vodilo se računa da ograničenja budu razmjerna
legitimnom cilju koji se njima želi postići. Osporene odredbe
Zakona stoga, po ocijeni ustavnih sudaca, nisu suprotne ni ustavnoj
zabrani monopola, odnosno zabrani zloporabe monopolnog položaja.
(Hina) ggrb so