IHT 22. I. 2002. EUROPA POSTAJE SAMOSVOJNA SILA

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 22. I. 2002. Europa ujedinjena svojim novim novcem "Rođenje eura pozdravljano je kao važan događaj. Za 300 milijuna ljudi, od Dublina do Atene, odbacivanje nacionalne valute zbog jedinstvene nove valute najveće je ujedinjenje Europljana još od vremena Rimskog imperija. Sve je proteklo glatko. Ljudi su bili puni entuzijazma za novu valutu. No hoće li se sve pokazati tako velikim i važnim i u konačnici, pitaju mnogi u SAD-u? Mogu se čuti tri vrste tvrdnji koje osporavaju euro. - Tvrdnje da će euro zbaciti dolar s pijedestala na kojem se nalazi i označiti rođenje supersile koja će konkurirati SAD-u preambiciozne su. Od njegovog uvođenja kao virtualne valute, euro je izgubio petinu svoje vrijednosti u odnosu na dolar, a bez radikalne gospodarske reforme, njegova će vrijednost još više pasti. - Euro je osuđen na kratki vijek zbog toga što će pritisci u veoma različitim zemljama članicama unije previše udaljiti te zemlje da bi jedinstvena valuta mogla biti dugoročno održiva. - Europa nikada neće imati dovoljno raketa, vojnika i logistike koji bi ju činili istinskom supersilom. Bolje da što prije shvati kako je ona područje slobodne trgovine i da je sposobna tek naklapati o vanjskoj politici. Na ove tvrdnje se može odgovoriti na slijedeći način: Ustoličena supersila ne pozdravlja mogućnost pojave suparnika. Sumnje koje izražavaju neki Amerikanci identične su stavovima u Londonu na uspon SAD-a. Kada je Abraham Lincoln preuzeo predsjednički ured 4. ožujka 1861. godine, sedam država odcijepilo se od unije a osam ih je bilo na rubu da to učini. Britanci su uživali u činjenici da su bezobrazni Jenkiji, koji su prezirno odbili britansku vlast i namjeravali izgraditi veliku novu zemlju koja bi se natjecala s Britanijom, dobili svoje. Nisu živjeli dovoljno dugo da vide konačni rezultat. Što se mračnih predviđanja u svezi eura tiče, njih ne podupiru činjenice. (...) Fiskalni deficit zone iznosio je oko 1 posto BDP-a svake godine od 1999. godine. Nezaposlenost, iako previsoka, pala je za 20 posto od prve polovice 1990-tih do prošle godine. Osim toga, od 1997. do 2001. godine, stvoreno je 9 milijuna novih radnih mjesta, milijun više nego u SAD-u u istom razdoblju. Treba obaviti još jako mnogo posla. Na gospodarskom području, EU mora ispuniti ambicije koje su njeni čelnici iznijeli prije dvije godine u Lisabonu. Tržišta energije trebaju biti liberalizirana, financijska tržišta moraju biti reformirana, treba utvrditi zajednička pravila za patente. A struktura zamišljena za šest zemalja članica treba se transformirati u strukturu koja će biti pogodna za njih 25. Razlog zbog kojeg će ovi programi biti izvršeni jednostavno je euro. U eurozoni, građani danas svakog dana sa sobom nose dio Europe. Njihov napredak ovisi o vrijednosti te valute. Ako EU ne nastavi biti konkurentan i dinamičan, ako širenje ne dovede do potpuno integrirane političke unije, u kojoj jedna zemlja članica više ne može blokirati napredak, tada će Europa i euro oslabjeti. Njeni će građani uvidjeti da je u njihovom interesu da se Europi ne smije dozvoliti da oslabi. Tako je Europa na putu do jedinstvenije unije, ne smo gospodarski nego i politički. Euro koji se pojavio na svjetskoj sceni i više nije samo virtualna valuta, znači da će, da bi zaštitio svoje interese, EU morati djelovati politički jedinstveno. Ovo će s vremenom značiti europske oružane snage, u prijateljskoj suradnji s onima SAD-a, ali sposobne, ako to bude potrebno, djelovati i samostalno. A ovo će značiti da će europski čelnici morati uložiti u ono o čemu već dugo govore i sakupiti novac za rakete i sofisticiranu obranu. Predsjednik konvencije koju su organizirali čelnici EU-a prošlog mjeseca kako bi se pripremili za međuvladinu konferenciju 2004. godine, Valery Giscard d'Estaing, još je prije dvije godine pozvao (IHT, izdanje 11. travnja 2000.) zemlje članice EU-a da osnuju federaciju, dok bi se drugi pridružili kada budu mogli. Sada će imati priliku usmjeriti Europu u tom smjeru. Dolazak eura značit će da će sve veći broj europskih građana stajati iza njega. Europa je sada prošla točku bez povratka", piše Roy Denman, bivši predstavnik Europskog povjerenstva u Washingtonu.