NYT 31. I. OGRANIČENJA MOĆI

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 31. I. 2002. Ograničenja moći "Primjena sile i zastrašivanja vratila se u prvi plan američke vanjske politike. Ovo je bila jasna poruka koju je predsjednik Bush prenio u svom obraćanju naciji kada je Iran, Irak i Sjevernu Koreju nazvao 'osovinom zla' kojoj neće dopustiti da ugrozi SAD kemijskim, biološkim i nuklearnim oružjem. Još od ponižavajućeg povlačenja iz Vijetnama prije više od četvrt stoljeća naša politika se nije tako snažno oslanjala na ne-nuklearnu vojnu silu ili prijetnju koju ona predstavlja kako bi obranila američke interese diljem svijeta. Bush, izgleda, razvija agresivnu vojnu doktrinu. Ona uključuje prijetnju oružanom intervencijom protiv zemalja koje razvijaju oružja koje bi moglo ugroziti SAD. Bushova doktrina u nastajanju implicira korištenje konvencionalnih snaga kako bi se uništile lansirne rampe za rakete, industrijski pogoni i ostalo za što se čini da je uključeno u proizvodnju nekonvencionalnog oružja. Ovo je radikalna promjena u odnosu na ono što se događalo prije. SAD svoje vojne snage primjenjuje u obliku odmazde zbog napada, ne napada prvi. Ovo ne bi trebalo spriječiti primjenjivanje drugih opcija kada postoji jasna opasnost od napada, no napasti prvi nije korak koji se može uzeti olako. Uspjeh afganistanske kampanje ne bi trebao potaknuti Busha da pretjera u ovome. Kao što je to shvatio veliki dio svijeta, napadi počinjeni 11. rujna SAD-u nisu ostavili nikakvog izbora osim onog da se brani, što je i učinio svrgavajući talibane u Afganistanu i progoneći Osamu bin Ladena i njegove sljedbenike. Moguće je da će u nadolazećim mjesecima biti okolnosti koje će pozivati na vojnu akciju i drugdje(...). 11. rujan, međutim, Bushu ne daje neograničenu dozvolu za lov. Kao što su to njegovi brojni prethodnici shvatili, prebrzo ili prečesto pribjegavanje korištenju sile predsjednika može stajati podrške kod kuće i naštetiti američkim interesima i savezima u inozemstvu. Energične formulacije koje je koristio u svom govoru- 'Neću čekati dok je opasnost sve veća', obećao je Bush- odražavaju svijest predsjednika i njegovih savjetnika o tome da američka moć danas budi novu vrst poštovanja. Brza i odlučna američka akcija u Afganistanu, uključujući i korištenje preciznog oružja, ostavila je veliki dojam na druge zemlje, posebice one neprijateljski raspoložene prema SAD-u. Pridodajmo tome i podršku koju je Washington primio od zemalja kao što su Rusija i Kina i lako je shvatiti zbog čega Bushova vlada zaključuje kako je sada pravo vrijeme da Washington zaprijeti Iranu, Iraku i Sjevernoj Koreji vojnim napadom. Problem se javlja ako 'razbojničke zemlje' ne reagiraju na ovo pa Bush odluči kako mora upotrijebiti silu da bi uništio programe za proizvodnju oružja koje diplomacija ne uspijeva kontrolirati ili zbaciti vlade koje ih grade. Vojne i političke situacije u tri zemlje su različite. Različite su i neposredne opasnosti koje njihovi programi za proizvodnju oružja predstavljaju. Zaista, Washington posljednjih godina pokušava poboljšati odnose s Iranom i Sjevernom Korejom. Oblikovanje i provođenje vojnog napada ili tajne dojavne operacije s ciljem onemogućavanja programa za proizvodnju oružja u Iraku, Iranu ili Sjevernoj Koreji sami po sebi predstavljaju već dovoljan izazov. Pokušati promijeniti vlade tih zemalja- od kojih je svaka mnogo veća i vojno moćnija od Afganistana- bilo bi još teže. Čak ako ti ciljevi i mogu biti ostvareni, nema načina na koji se može biti siguran u to da osvete u inozemstvu neće biti opasnije od postojeće prijetnje, uključujući i nestanak podrške saveznika, produbljivanje antagonizama prema SAD-u i anarhiju u samim ciljanim zemljama. Jedinstvena moć američkih oružanih snaga može biti moćan faktor u rješavanju problema u svijetu no treba ju koristiti štedljivo i mudro. Bush je pokazao kako to razumije u ranim fazama rata protiv terorizma. Mora se čuvati od iskušenja da moć koristi olako kako se rat bude razvijao", stoji u uvodniku lista.