FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

NJ 4/2002-SPIEGEL-AH AMERIKA

DE-US-KOMENTARI-Terorizam-Ljudska prava NJ 4/2002-SPIEGEL-AH AMERIKA NJEMAČKADER SPIEGELbr.4/2002.Ah Amerika!"U europskim uredima političari i pravnici više uopće ne reagiraju kad se vlada Sjedinjenih Država neljudski ponaša. Većina svoju ljutnju potiho proguta. Pa tko će još ovih dana međunarodnog jedinstva kritizirati jedinu svjetsku silu. I nisu li Amerikanci svi kao jedan iza svojega predsjednika koji ipak sve može (osim pojesti perec)?Poslije napada 11. rujna Amerikanci su imali sve simpatije svijeta - a Washington je iskoristio tu dobronamjernost, pri sastavljanju protuterorističke koalicije apelirao je i na visoke etičke zahtjeve i jamstva ljudskih prava slobodnoga društva. Bila je riječ o civilizaciji koju treba braniti i primjenom vojne sile. O premoći pravne države. Brzo su u Berlinu i drugdje pali na koljena pred 'neograničenom solidarnošću': gestu moralne premoći Amerikanci dobro podnose. Možda i predobro. Jer sada očito više ne vlada načelo pravednosti nego žeđ za osvetom.Američka je vlada više od stotinu talibanskih boraca i Al Kaide uhićenih u Afganistanu odvukla iz Kandahara na Kubu - baš u
NJEMAČKA DER SPIEGEL br.4/2002. Ah Amerika! "U europskim uredima političari i pravnici više uopće ne reagiraju kad se vlada Sjedinjenih Država neljudski ponaša. Većina svoju ljutnju potiho proguta. Pa tko će još ovih dana međunarodnog jedinstva kritizirati jedinu svjetsku silu. I nisu li Amerikanci svi kao jedan iza svojega predsjednika koji ipak sve može (osim pojesti perec)? Poslije napada 11. rujna Amerikanci su imali sve simpatije svijeta - a Washington je iskoristio tu dobronamjernost, pri sastavljanju protuterorističke koalicije apelirao je i na visoke etičke zahtjeve i jamstva ljudskih prava slobodnoga društva. Bila je riječ o civilizaciji koju treba braniti i primjenom vojne sile. O premoći pravne države. Brzo su u Berlinu i drugdje pali na koljena pred 'neograničenom solidarnošću': gestu moralne premoći Amerikanci dobro podnose. Možda i predobro. Jer sada očito više ne vlada načelo pravednosti nego žeđ za osvetom. Američka je vlada više od stotinu talibanskih boraca i Al Kaide uhićenih u Afganistanu odvukla iz Kandahara na Kubu - baš u Guantanamo Bay gdje američki ustav ne važi. U vojno uporište koje je američka vlada karipskom narodu tako reći otela ucjenom (za koje do danas plaća 'zakupninu' smiješnih 4085 dolara godišnje) i koje slovi kao 'ničija zemlja'. Washington je zarobljenike već unaprijed osudio kao 'najgore elemente', ali još nije ni podignuo optužnicu ili dopustio pravnu pomoć. Američka vlada uhićene naziva 'nezakonitim borcima' kako bi im uskratila status ratnih zarobljenika. Stručnjaci samo tresu glavama. Međunarodno pravo govori protiv američkog postupka: svi koji su uhićeni tijekom ratnih djelovanja slove kao ratni zarobljenici i imaju odmah i potpuno pravo na zaštitu po Ženevskim konvencijama (barem dok 'kompetentni sud' ne razjasni njihov konačni status). Već je prijevoz zarobljenika protekao pod uvjetima nedostojnima ljudi - i uz jasno kršenje međunarodnoga prava. Okivanje i prisilno omamljivanje - protupravno. Navlačenje kapuljača preko lica - u proturječju s konvencijom protiv mučenja iz 1984. Prisilno brijanje 'vjerskih' brada iz higijenskih razloga - nije opravdano nijednim zakonom a osim toga je posve nepotrebno vrijeđanje koje će povećati predrasude muslimana prema križarskoj 'pobjedničkoj pravdi'. A nju čini farsom ono što Washington pruža svojim zarobljenicima: da ne moraju jesti svinjetinu, da na jednom od ručnika koje su dobili smiju moliti okrenuti prema Meki. Smještaj u Guantanamu u 'Camp X-Ray' ruga se uostalom svim opisima. Zarobljenike na vrućoj vlažnoj klimi drže u otvorenim kavezima, metar osamdeset s dva metra četrdeset. U slučaju sličnog smještaja čimpanza ne bi izostala pobuna udruga za zaštitu životinja. Treba li zatvorenike, možda odgovorne za neljudski teror, smekšati u neljudskim uvjetima i slomiti ih? To bi odgovaralo raspravi koja se sada vodi u američkoj pravnoj državi u najvišim krugovima i to zastrašujuće bešćutno: smije li se i kako mučiti da bi se od osumnjičenih dobilo informacije? To u demokracijama za sada nije uobičajeno. Ili bi takvim postupkom u Washingtonu trebalo odvratiti pozornost od toga da pravi ratni ciljevi u Afganistanu nisu još ni iz daleka postignuti? Doduše, talibani koje je Washington nekoć doveo na vlast, bombama iz Washingtona protjerani su s vlasti, Kabul ima izgleda za bolju budućnost. Washingtonu je u prvom redu bilo stalo do terorističkoga vođe bin Ladena 'živog ili mrtvog'. Sada gotovo izgleda kao da je potraga za njim obustavljena. Washingtonu bi bilo pravo da je mrtav, ali prije nego što bi ga izručili nekom međunarodnom sudu, radije bi ga vidjeli dobro čuvanog bilo gdje u pakistanskom podzemlju. Budući da se stari ciljevi još ne mogu ispuniti, vanjskpolitički se slijede novi. Američke posebne postrojbe već su na jugu Filipina. Veliki napad na Irak samo je privremeno odgođen: ne žele sav muslimanski svijet protiv sebe. Moći će ga smiriti tek kad Washington odustane od svoje bliskoistočne politike dvostrukog jezika i Izraelce prisili na bolne ustupke. Bushovo načelno zagovaranje palestinske države tu neće dostajati. Nezgodno za one oko ministra obrane Rumsfelda koji u američkoj vladi zaoštravaju stanje: opet su 'otkrili' Ujedinjene narode kako bi ih instrumentalizirali za svoj protuteroristički pohod a sada ih baš UN kažnjava: Mary Robinson, dužnosnica UN-a za ljudska prava, javno je upozorila na obvezu pridržavanja temeljnih prava talibanskih boraca i boraca Al Kaide. Pobuna većine Amerikanaca je sigurna. Novine poput New York Timesa dokazuju da ipak nije sva javnost u SAD-u istoga mišljenja (gdje TV postaja CNN po šefovu naputku ne smije civilne afganistanske žrtve 'stavljati u središte'), ali ni neki hrabri profesori. Pravnik Michael Byers sa sveučilišta Duke u Sjevernoj Karolini nazvao je primjerice postupak sa zarobljenicima u Guantanamu sramotnim: da su ljudska prava najvažnija i da ih treba provoditi, 'makar su vlade u velikom iskušenju da ih krše'. Znači: Amerikanci mogu biti moralno oholi ako će se mjeriti vlastitim mjerilima. Demokracija je uvijek samo tako dobra, kako se ponaša prema (vjerojatno) najgorem teroristu", piše Rudolf Augstein.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙