DW 4. I. PODVOJENOST BRITANIJE PREMA EURU

DEUTSCHE WELLE - DW 4. I. 2002. Podvojeni odnos Britanaca prema euru. Prilog Eve Koetting. "Kada Britanci govore o Europi, oni pri tome ne misle da se to odnosi na njih, već na 'one druge'. Europa znači kontinent, ali ne i otok. Velika je Britanija oduvijek ponosna na svoju posebnu ulogu. Tako se oni još uvijek mogu osjećati poput svjetske sile, ili nešto vrlo slično. Britanci se, naime, osobito ponose partnerstvom sa Sjedinjenim Američkim Državama. Oni su sami odlučili da ne prihvate euro i na to su do sada isto tako bili ponosni. Eksperiment s eurom uništiti će Europu ? dakle 'one druge'. Euro je ionako osuđen na propast. Nikada se Britanci neće odreći svoje funte ? navodili su brojni protivnici eura. No polako Britancima postaje jasno da njihova posebna uloga u stvarnosti zapravo znači - ulogu autsajdera. Zemlje eura slave svoje nove novčanice i kovanice, a Britanci osjećaju da su propustili veliko slavlje. Euforiju koja se osjeća i preko La Mancha ne mogu ignorirati ni sami Britanci. Osim toga, gospodarstvo govori jasnim jezikom činjenica. Trgovci ne žele propustiti poslovanje s Europom i prihvaćaju euro kao paralelnu valutu u svojim blagajnama. Ukoliko takvo stajalište bude u gospodarskom i u političkom smislu općeprihvaćeno, onda si Velika Britanija dugoročne gledano ne može priuštiti ostajanje izvan europske monetarne unije. Premijer Tony Blair to je već odavno shvatio, no on oklijeva to iznijeti u javnost. On se služi kodiranim jezikom kada govori o tome kako je Velika Britanija tijekom povijesti europskog ujedinjenja već propustila mnogo dobrih prilika. Svakome je jasno da on pri tom misli i na euro. Blair ima moćne protivnike. Njegov ministar financija Gordon Brown skeptičan je prema euru. Gotovo svi britanski mediji također su protiv eura. A Blair, uz to, i sam sebi baca klipove pod noge. Nije spreman ni na kakve rizike, želi zadržati kontrolu. On je Britancima obećao održavanje referenduma o prihvaćanju eura. No, to isto može biti riskantno. Britanci, naime, ne vole euro, bez obzira što u međuvremenu uviđaju kako je pristupanje europskoj monetarnoj uniji neizbježno. Iz vladinih redova stižu stoga proturječni iskazi koji se ne žele zamjeriti niti jednoj strani. Jedan ministar govori o tome kako će euro stići i u britansko kraljevstvo. Drugi pak kaže ? funti još dani nisu odbrojani. Vlada neće još dugo moći žonglirati s takvim iskazima, a da pri tome ne izgubi vjerodostojnost. Blair neće moći dugo dvojiti, već će morati zauzeti jasno stajalište, čak i ako time na sebe navuče gnjev moćnog tiska. Ako Blair želi euro, onda se za njega mora i zauzeti, uništiti britanske mitove i zamijeniti ih golim činjenicama. Mnogi Britanci naime odbijaju euro iz sentimentalnih, a ne racionalnih razloga. Barem je jedan laburistički političar raščistio s jednim britanskim mitom: samo se po sebi razumije kako će kraljičina glava naći svoje mjesto i na britanskim kovanicama eura." (DW)