WASHINGTON, 3. srpnja (Hina/Reuters) - Nova metoda analize jezika podupire ideju da su ratari prenijeli keltski jezik na britanske otoke, u Irsku i u Francusku i to u jednome valu prije šest tisuća godina, priopćili su znanstvenici.
#?# Ta je teza suprotna lingvističkim teorijama koje drže da je keltski, jedan od indo-europskih jezika, stigao u dva odvojena vala. Genetičar Peter Forster s britanskoga Cambridgea za studiju objavljenu ovaj tjedan u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences, služio se tehnikama koje su inače rezervirane za analizu DNK. "Genetičari se ne slažu oko toga jesu li Europljani uglavnom potekli od poljodjelaca govornika indo-europskoga ili su stigli još puno prije - s ranim lovcima-sakupljačima koji su stigli prije trideset do četrdeset tisuća godina", kaže Forster. Pomoću tehnike mutacijske analize stručnjaci su odredili kad su bile seobe naroda pa čak i čovjekovu starost. Tehnika počiva na ideji da postoji jedan "genetski sat", da se slučajne mutacije ili promjene na DNK u prosjeku događaju s određenom pravilnošću. Tom je tehnikom, na primjer, čovjekovo podrijetlo povezano s teoretskom afričkom ženom koja je živjela prije stotinu i osamdeset
WASHINGTON, 3. srpnja (Hina/Reuters) - Nova metoda analize jezika
podupire ideju da su ratari prenijeli keltski jezik na britanske
otoke, u Irsku i u Francusku i to u jednome valu prije šest tisuća
godina, priopćili su znanstvenici. #?#
Ta je teza suprotna lingvističkim teorijama koje drže da je
keltski, jedan od indo-europskih jezika, stigao u dva odvojena
vala.
Genetičar Peter Forster s britanskoga Cambridgea za studiju
objavljenu ovaj tjedan u časopisu Proceedings of the National
Academy of Sciences, služio se tehnikama koje su inače rezervirane
za analizu DNK.
"Genetičari se ne slažu oko toga jesu li Europljani uglavnom
potekli od poljodjelaca govornika indo-europskoga ili su stigli
još puno prije - s ranim lovcima-sakupljačima koji su stigli prije
trideset do četrdeset tisuća godina", kaže Forster.
Pomoću tehnike mutacijske analize stručnjaci su odredili kad su
bile seobe naroda pa čak i čovjekovu starost. Tehnika počiva na
ideji da postoji jedan "genetski sat", da se slučajne mutacije ili
promjene na DNK u prosjeku događaju s određenom pravilnošću.
Tom je tehnikom, na primjer, čovjekovo podrijetlo povezano s
teoretskom afričkom ženom koja je živjela prije stotinu i osamdeset
tisuća godina.
Forster je tehniku primijenio na jezik, točnije na keltske jezike
široko rasprostranjene prije nego što su Rimljani prije dvije
tisuće godina nametnuli latinski. Keltski jezici preživjeli su u
dijelovima Irske, Britanije, Francuske i Walesa.
"Promatramo ih kao DNK - kao niz podataka", kaže Forster. "(Za
'jesen') Amerikanci, recimo, kažu 'fall', a ne 'autumn'. Mene ne
zanima zašto se to dogodilo. To je slično mutaciji na DNK".
Forster i njegov kolega Alfred Toth s berlinske Junge Akademie
promatrali su nekoliko rijetkih i mrtvih jezika, među njima i
galski kojim se nekada govorilo u Francuskoj.
Poznato je kako su Rimljani Europi nametnuli latinski. Ali kako su
to tisućljećima prije učinili Kelti?
"Da bi se jezik nametnuo većini, mora postojati neka vrsta elitnoga
znanja", kaže Forster. Jedna važna teorija drži da je to elitno
znanje bilo ratarstvo, a suprotna teorija sugerira da je to bila
vještina kroćenja konja i jahanja.
Budući da i drugi podaci upućuju na to da je ratarstvo stiglo u
Britaniju oko četiri tisuće godina prije naše ere, Forster vjeruje
da njegovi rezultati podupiru teoriju o ratarstvu kao elitnoj
vještini.
(Hina) vm dgk