MOSKOVLJANI USPJEŠNI U SPAŠAVANJU KULTNE LITERARNE ČETVRTI

MOSKVA, 3. travnja (Hina/Reuters) - U doista vražjoj borbi stanovnici otmjene moskovske četvrti, koju je kao mjesto radnje iskoristio čuveni ruski pisac Mihail Bulgakov, uspjeli su ishoditi da gradske vlasti odustanu od plana njezina preuređivanja izgradnjom nekolicine monumentalnih spomenika.#L# Riječ je o četvrti Patrijarhov ribnjak koja je Bulgakovu poslužila za otpočinjanje kultnog djela "Majstor i Margarita" u kojemu je opisao kako sotona unosi pravi dar-mar u Staljinovu Rusiju. Prema planovima gradskih vlasti, trebalo je u četvrti podignuti spomenik upravo Bulgakovu, ali uz njega i 12-metarsku napadnu parafinsku peć koja je temeljni simbol nadrealističnog Bulgakovljeva romana "Majstor i Margarita". Osim te dvije konstrukcije, tu bi se našao i kip Isusa Krista koji hoda po vodi. Pobjeda lokalnih stanovnika tim je naglašenija što je cijeli projekt gurao moskovski gradonačelnik Jurij Lužkov, poznat po tome da ima sklonosti ka monumentalnome, ali i da ne poseže previše za argumentima kada nešto želi postići. Na zaprepaštenje stanara činilo se da povratka nema kada su se prošle godine dovukli buldožeri i započeli iskopavanje obližnjega ribnjaka na kojemu su Moskovljani i njihove obitelji zimi klizali stoljećima. Naglasiti pritom treba i to da Moskovljani nemaju apsolutno ništa protiv podizanja spomenika autoru kojega se smatra jednim od najsofisticiranijih kritičara Staljinova režima. Naprotiv. Njegove su satire, naime, bile toliko britke da nisu doživjele objavljivanje do dugo nakon smrti autora 1940. i samog sovjetskog diktatora 1953. Crni humor kojim je Bulgakov opisivao bizarnu prirodu života pod komunizmom u 1920-im i 30-im samo je pridonio da njegova popularnost s padom komunizma doživi novi zamah. Roman koji se tiče Patrijarhovog ribnjaka započinje tako što dvojica komunističkih piskarala, izrugujući se u razgovoru teoriji o postojanju Boga, susreću tamno odjevenog stranca s primjetno stranim naglaskom. Pokazuje se da je taj stranac vrag koji ubrzo sredi da jedan od dvojice sugovornika pogine od udarca tramvaja. Od tog trenutka vrag, imenom Woland, počinje sa skupinom slugu, među kojima je i golema mačka, terorizirati život u Moskvi pomoću trikova crne magije. Vrag je zapravo utjelovljenje Staljina. Bulgakovu je trebalo 12 godina da napiše to djelo, a ono je, očekivano, objavljeno tek poprilično nakon njegove smrti. Za stanovnike Patrijarhovoga ribnjaka, unatoč piščevu ugledu, planovi su gradonačelnika Lužkova bili preveliko poružnjivanje njihove četvrti. Oni naprosto nisu mogli shvatiti da netko želi uništiti mirnoću susjednoga ribnjaka napravljenog početkom 19. stoljeća na kojemu su klizale literarne veličine poput Lava Tolstoja i Antona Čehova. Ne čudi stoga da je podizanje spomenika oblika parafinske peći - popularne kuhinjske naprave ranog sovjetskog razdoblja - stanovnicima izgledalo prevulgarno za odavanje počasti jednom piscu Bulgakovljeva ranga. Konačan je ishod Lužkovljevo odustajanje od početnih planova i odluka da se napravi tek skroman spomenik Bulgakovu u položaju kako oslonjen na klupu razmišlja pokraj jezera. Stanovnici sada očekuju da ribnjak, u kojemu su nekada čuvane zalihe ribe za rusko pravoslavno svećenstvo - a otud i njegovo ime - obnovi tradiciju omiljenoga zimskog rekreacijskog stjecišta Moskovljana. Aleksandar Rukavišnikov, umjetnik kojega je Lužkov unajmio da napravi skulpture, teško je primio razvoj situacije. "Odlazim u Europu. Tamo me bolje razumiju", rekao je za list Komsomolskaja Pravda. Zanimljivo je u svemu oko Bulgakova to što ga Staljin nije uznemiravao premda je poznato da sovjetski vođa nije trpio kritičku riječ bez obzira odakle stizala. Staljin je, naime, navodno bio gorljiv ljubitelj knjiga i strašno mu se svidjela Bulgakovljeva predstava "Bijeg" koju je išao pogledati najmanje 12 puta. (Hina) ii bnš