IT - 12. II. LA STAMPA- PET EUROPA

ITALIJA LA STAMPA 12. II. 2003. Pet Europa koje međusobno više ne razgovaraju "Postoji pet Europa. Prva po vremenskom redosljedu nakon 11. rujna je ona engleska. Od veljače 2002., čim je Washington dao do znanja da će, nakon poraza talibana, slijedeći protivnik biti Saddam Hussein, britanski je premijer bez oklijevanja i savjetovanja sa svojim europskim partnerima svrstao Veliku Britaniju na američka stajališta stavljajući Irak na čelo popisa zlih. Možda je to bilo predvidljivo, s obzirom na usku suradnju, i vojnu, između dvije zemlje tijekom i nakon Zaljevskog rata. Možda ni sam Blair nije na početku zamišljao koliko će traumatično postati iračko pitanje za stranu zapada; no ostaje činjenica da je prvi udarac klimavoj zajedničkoj europskoj vanjskoj politici dala, bez grižnji savjesti, Velika Britanija. Drugu i treću Europu predstavljaju Francuska i Njemačka. Kazat će se da su Pariz i Berlin ujedinjeni zajedničkim priopćenjima i svečanim deklaracijama; no mimo jezika, taktike i neočekivanog, i živog, antiamerikanizma, temeljna stajališta prilično su različita. Ono njemačko je duboko pod utjecajem etičkih i pacifističkih struja njemačkog javnog mnijenja, a ono francusko je izravan nasljednik nacionalnih osjećaja i gollističke vizije odnosa sa Sjedinjenim Državama. Francusko-njemačkom izjavom iz Elizeja je, kako bilo, dat drugi udarac prividu europske vanjske politike. Četvrta je Europa ona sedam zemalja, koje su, zajedno s Velikom Britanijom, potpisale zajednički dokument kao odgovor na onaj francusko-njemački. To je skupina koja bi mogla privući još članova, poglavito u središnjoj istočnoj Europi (ona sredozemna je već tu) jer je novim demokracijama kandidatima za EU danas više stalo do veze s Amerikom nego starim zemljama utemeljiteljima. Dokument sedmorice/osmorice je potvrdio duboku podjelu koja postoji u Europi glede pitanja mira i rata. Peta je Europa transverzalna: to je Europa Crkve koja od mira čini apsolutnu i najvišu vrijednost. Grci koji imaju nezahvalnu zadaću predsjedanja razjedinjenom Europom, za 17. veljače sazvali su skup na vrhu čelnika vlada kako bi pokušali ponovno sastaviti europsko platno poderano s previše razilaženja. Moguće je da se uz mnogo diplomatskog inženjerstva dođe do zajedničkog teksta, no to će biti tekst koji će pokrivati, a ne riješiti, neslaganja. A pošto se sukob između europskih zemalja ne odnosi toliko na rat, jer ga niti jedna od tih zemalja osim Velike Britanije neće voditi, koliko na odnos s Amerikom, bilo je neizbježno da NATO, čuvar i simbol tog odnosa, plati cijenu. Tako se zapravo i dogodilo. Europa u komadićima i atlantski savez u krizi, možda najtežoj nakon one Sueske 1956. Dvanaest godina nakon raspada komunističkog svijeta sada se dijeli zapadni svijet, kao da mu je ovaj prvi bio potreban kako bi ostao jedinstven. Sustav u kojemu smo živjeli pola stoljeća vjerojatno je definitivno gotov", piše Boris Biancheri.