IT 30. I. 2003. LA REPUBBLICA- RAZDOR U EU-U

ITALIJA LA REPUBBLICA 30. I. 2003. Proamerička osovina koja razbija EU "Atlantistička Europa, koja NATO pretpostavlja EU-u, a iza zastave Union Jacka okuplja proameričku desnicu po ideologiji i iz računa, duž osovine Rim-Madrid-Lisabon, i bivše komuniste upravo primljene u bruxelleski skup, jučer je izašla na otvoreno protiv one koje je američki tajnik za obranu Rumsfeld prezrivo nazvao 'starom Europom', koju vode Francuska i Njemačka. Učinila je to dokumentom iz više ruku i jednom izjavom, kojom se potvrđuje kraj iluzije što se ukazala tek prije nekoliko dana sastavljanjem jednog dokumenta ministara vanjskih poslova o Iraku: iluzije da bi Europa mogla govoriti samo jednim glasom u pitanju vanjske politike i sigurnosti. To je dokument kojega je potpisalo sedam predsjednika vlada, čiji se politički značaj sažima u jednoj središnjoj rečenici: 'Danas je, više nego ikad, transatlantska veza jamstvo naše slobode'. Drugim riječima: tko je protiv Sjedinjenih Država taj je protiv Zapada, tko je protiv Zapada, taj je protiv Europe. I zapravo, ministar obrane Martino, već istaknuti predstavnik euroskepticizma kada je bio u ministarstvu vanjskih poslova u prvoj Berlusconijevoj vladi, protumačio je dokument izjavom koja u potpunosti naglašava podijeljenost : antieuropljani nismo mi Talijani, to su Francuzi i Nijemci 'jer su mislili da bi njihovo stajalište trebali dijeliti i drugi'. Od sedam premijera potpisnika dokumenta, petorica vode zemlje koje su već članice EU-a: Italiju, jedine od utemeljitelja EEZ-a (i neki će se utemeljitelji okrenuti u grobu), Veliku Britaniju, Španjolsku, Portugal, i Dansku. A dvoje pripadaju novim članicama, primljenim tek prije dva mjeseca prema ideji, neupitnoj, da Europa ne može izvan svojih zidova držati zemlje kojima treba članstvo kako bi učvrstile svoje demokracije i tržišta, nakon što su desetljećima trpjele komunistički jaram diktature i 'command economyja', centraliziranog i hiperbirokratiziranog državnog gospodarstva. Žalosno je kazati, širenje riskira umjesto toga, u prvom iskušenju međunarodnog izvanrednog stanja, lišiti EU kičme i poslužiti kao trojanski konj za Sjedinjene Države u njihovoj očito iskazanoj namjeri da ga podijele kako bi ga oslabile i tako spriječile da bude alternativni pol na međunarodnoj pozornici i, neposrednije, u raspravi o Iraku u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Stare komunističke zemlje, sada novi Europljani, nakon što su godinama trpjele veze sovjetskog bloka, na vrhu svojih briga imaju traganje za identitetom i čuvanje nacionalne neovisnosti. One vide u Sjedinjenim Državama, prije nego u europskim susjedima u samom EU-u, glavno jamstvo njihovih mladih demokracija, uporišnu točku za sigurnu i bogatu budućnost. Postoji nešto duboko psihološki u tom njihovom ponašanju: stari neprijatelj nametnut od Moskve, Amerika, je reakcijom postao po vlastitom izboru novi prijatelj. Za njih je, kazao je oštro, jedan stari europski diplomat , 'Atlantik kao Odra. U nedavnom interviewu, poljski predsjednik Kwasniewski govoreći o ratu u Iraku je iskreno priznao: 'Ono što je Bushova vizija - i moja je vizija'. No to odstupanje novopridošlih od idealističke vizije i europeističke političke prakse ne bi bilo moguće bez primjera i poticaja osovine Rim-Madrid, koja se okupila oko Londona, oduvijek mamca povlaštenog odnosa s Amerikom, što su Francuzi i Nijemci pokušali neuspješno onemogućiti upravo zato što je Blair našao još revnije epigone od njega u Berlusconiju i Aznaru. Europeistička izobrazba novih članica EU-a trebala bi dugo, i poglavito, mirno razdoblje. Iračko izvanredno stanje je promiješalo karte, namećući obrnute izbore strana upravo kroz raskol kojega su instrumentalizirali euroskeptici uslijed egocentrizma, želje da se bude važan i poglavito suprotstavi snazi ponovno rođene francusko-njemačke osovine. David Sanger, specijalist za Bijelu kuću iz 'New York Timesa', napisao je da je Bushova administracija ponovno iscrtala zemljovid saveza u Europi: na vrhu popisa najvjernijih je, naravno, Blair, na drugom mjestu Poljak Kwasniewski, na trećem Aznar, 'europski čelnik s kojim Bush najčešće razgovara, na četvrtom Berlusconi, a na petom Putin. A komercijalniji tisak već je načinio svoju podjelu između 'kukavičkih' i 'hrabrih' Europljana. U prošli petak na naslovnici tabloida 'New York Post', stajala je slika Chiraca i Schroedera s naslovom: 'Osovina lasica: Njemačka i Francuska bježe iz Iraka'. Drugi, međutim, trče u Washington", piše Paolo Garimberti.