IT - 27. I. CORRIERE - PODJELJENA EUROPA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 27. I. 2003. Gorki ponedjeljak u europskom životu "(...)Iračka kriza je podijelila Europu: Francuska i Njemačka (kako su se dogovorili Chirac i Schroeder u Versaillesu) izrazile su se protiv američke politike, Velika Britanija Tonyija Blaira je stala na suprotnu stranu, Italija i Španjolska svedene su na složeni posrednički položaj. Težinu stanja pokazuje i činjenica da je otpala pretpostavka sastanka između čelnika europskih vlada, zamijenjenog danas običnim susretom (koji će oprezno prethoditi za nekoliko sati objavljivanju izvješća inspektora UN-a) između ministara vanjskih poslova. Možda će suprotnosti između Europljana biti iznenada pokrpane ako će Sjedinjene Države ubrzo dati dokaze koje kažu da imaju o Saddamovom posjedovanju oružja za masovno uništavanje i ako će, posljedično, Vijeće sigurnosti odobriti oružanu intervenciju. No radit će se o krpanju. Jer je, kako bilo, iračka kriza grubo pred oči europskih javnih mišljenja stavila činjenicu da glede doista važnih pitanja Europa nema zajednički duh, viziju, neki minimalno zajednički osjećaj za svoju ulogu u svijetu. Europa je još uvijek, unatoč zajedničkoj valuti, mozaik nacionalnih interesa spremnih razići se glede doista važnih stvari.(...) Tako nema nikakvog europskog odgovora koji bi nadilazio praznu pacifističku retoriku, o opasnostima po svjetsku stabilnost. Uz posljedicu da se, radilo se o suočavanju s terorističkim prijetnjama ili agresivnim diktaturama, radilo se o Balkanu ili o bliskom istoku, Europa samo kreće između dva ekstrema: iskušenja appeasmenta (nastojanja umiliti se teroristima i diktatorima kako bi se izbjeglo možebitne napade) i računa isplativosti koji je nagoni da se priključi, više ili manje uvjerena, bilo kojoj odluci koju Amerika donese. Paradoksalno, upravo taj nedostatak zajedničkog duha pokazuje koliko je hirovit i opasana položaj onih Europljana koji bi htjeli proširiti jaz između Europe i Sjedinjenih Država, koji bi htjeli gašenje euro-atlantske zajednice. Jer oni koji njeguju takve planove nemaju potom snage predložiti ili nametnuti vjerodostojno alternativno rješenje (Americi) za europsku sigurnost i ulogu Europe u svijetu. Naravno, da se mora odlučno suprotstaviti unilateralističkim impulsima Bushove administracije, no potrebno je i prepoznati opasnost koju za Europu predstavljaju uvjetovanja koja na vladu vrše najjače protuameričke, neogolističke ili pacifističke struje, kakve god bile, u europskom javnom mišljenju. Možda će, na kraju svojih radova, Konvencija kojom predsjedava Giscard d'Estaign uspjeti ovoj Europi bez duše dati novi Ustav. Prije ili kasnije, trebat će se i pitati: Ustav za što?", Angelo Panebianco.