ZAGREB, 24. siječnja (Hina) - Ministarstvo znanosti i tehnologije trebalo bi izdašnije pomoći proučavanje hrvatskih dijalekata kako bi što prije završila izradba dijalektoloških atlasa koji se rade više od dvadeset godina, izjavio je
akademik Petar Šimunović, vodeći hrvatski onomastičar, znanstveni savjetnik u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
ZAGREB, 24. siječnja (Hina) - Ministarstvo znanosti i tehnologije
trebalo bi izdašnije pomoći proučavanje hrvatskih dijalekata kako
bi što prije završila izradba dijalektoloških atlasa koji se rade
više od dvadeset godina, izjavio je akademik Petar Šimunović,
vodeći hrvatski onomastičar, znanstveni savjetnik u Institutu za
hrvatski jezik i jezikoslovlje.#L#
Po Šimunovićevim riječima kad arheolozi naiđu na vrijedne nalaze,
ako nemaju novca, mogu nalazište zatrpati i ostaviti za bolja
vremena, etnolozi svoje vrijednosti mogu spremiti u škrinje, no,
ako jezikoslovci ne idu na teren i istražuju, govori će nestati
zauvijek.
"Danas u jednom desetljeću nestanu, ili se dogode tolike promjene u
govorima za što je prije trebalo po stoljeće", izjavio je
Šimunović, dometnuvši kako Institut za hrvatski jezik i
jezikoslovlje za proučavanje govora, odnosno za dijalektološki
projekt, dobiva nekoliko desetaka tisuća kuna na godinu, a za taj se
novac doista može malo učiniti.
Smatra kako bi u spašavanju terenske jezične građe trebalo osnovati
dijalektološki i onomastički institut po uzoru na mnoge druge
zemlje. Neke od tih zemalja, na primjer Makedonija, već su odavna
skupili terensku dijalektološku i onomastičku građu i stvorili
baze podataka za proučavanje.
Kad bismo imali takav institut mogla bi se stvoriti baza podataka,
kartoteka, fonoteka sa snimkama govora autentičnih ljudi te
sastaviti skupine za izradbu pojedinih rječnika govornoga jezika -
čakavskoga, kajkavskoga i hrvatskih štokavskih dijalekata, rekao
je Šimunović, podsjetivši kako je između dvaju svjetskih ratova
Petar Skok, najveći hrvatski onomastičar, hrvatsku onomastiku bio
uzdigao u sam vrh europske onomastike.
"Nijedan slavenski jezik nema razgranane dijalekte kao hrvatski, u
kojem je jezični pejzaž najizdiferenciraniji, koji je svakodnevno
na rubnim područjima ugrožen smanjivanjem stanovništva", izjavio
je, dodavši kako strane slaviste zanimaju hrvatski "govorni
tereni" te dolaze samostalno istraživati, a to bi zapravo trebala
biti naša zadaća.
Akademik Šimunović, najugledniji hrvatski toponomastičar, sa
zadovoljstvom napominje kako je napokon od ove akademske godine na
fakultetima u Zagrebu i Rijeci uveden predmet onomastike, a ona se
predaje i na postidiplomskim studijima na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu i Zadru.
Šimunović trenutačno radi dvije knjige: Rječnik bračkih-čakavskih
govora, što će biti najveći dijalektološki rječnik u slavistici, te
Hrvatsku toponimiju, koja će sadržavati više od 100.000 toponima sa
sekcijskih karata Hrvatske i BiH. U tu knjigu kao dodatak uvrstit će
toponime koje su Englezi obradili u Kairu za Drugoga svjetskoga
rata.
Neki je čovjek slučajno spasio iz otpada 10 šapirografiranih knjiga
u kojima su Englezi popisali više od 100.000 toponima, vjerojatno
za ratne potrebe, s preciznim identifikacijama, ali nepreciznim
bilježenjem imena s područja Hrvatske i BiH, rekao je Šimunović.
(Hina) mc