NJ 23. I. SZ: HOĆE LI FRANCUZI PODUPRTI SCHROEDERA ILI STATI NA STRANU SAD?

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 23. I. 2003. Između Hannovera i Bagdada "Njemački kancelar jasno je očitovao svoj stav - i ponovno je to učinio na jednoj predizbornoj manifestaciji. U Goslaru, rodnom mjestu Sigmara Gabriela, mogućeg gubitnika na izborima za donjosaski parlament, Gerhard Schroeder objavio je da Njemačka ni u kom slučaju neće u Vijeću sigurnosti odobriti 'rezoluciju koja bi legitimirala rat'. Dosada je Schroeder u pravilu slična jasna očitovanja budućeg stava u glasanju proglašavao 'nepotrebnim spekulacijama'. Tko bi od njega zatražio tako nešto, bio bi manje ili više grubo upozoren da odluku nije moguće donijeti ako nisu poznati okvirni uvjeti glasovanja. Ti su pak okvirni uvjeti, tijesno vezani uz rad povjerenstva UN-a za kontrolu naoružanja, podjednako dobro odnosno slabo poznati danas kao što su bili i prije dva tjedna. Schroederova dosadašnja argumentacija o njemačkom stavu u glasovanju predstavljala je - s jedne strane - niz izlika dok je s druge strane donekle razumljivo zašto se kancelar 21. siječnja ipak u javnosti obvezao na stav 'nikada nećemo reći DA'. Jedna skupina razloga proizlazi iz ocjene stanja, koju je Schroeder sročio kao akter unutarnjemačke politike i šef SPD-a. U vlastitoj stranci ali i kod koalicijskog partnera, zelenih, formirala se većina onih koji njemačko NE u Vijeću sigurnosti smatraju moralno nužnom konzekvencom dugotrajnog načelnog odbijanja rata protiv Iraka. Takav stav ne pridonosi bezuvjetno slojevitosti vanjskopolitičke računice ali u najmanju ruku proizvodi ugodan dojam da Njemačka pred očima svijeta zastupa protivnike rata iako ga takvo ponašanje možda neće spriječiti. Drugo, isto ili slično mišljenje zastupa i velika većina Nijemaca. Stranački simpatizeri i birači sve su teže shvaćali tvrdnje da odbijanje rata ni u kom slučaju ne isključuje prihvaćanje rezolucije - ako se ta ona bude oslanjala na izvješće kontrolora UN- a, u kojem će biti dokazano nedvosmisleno, ozbiljno iračko kršenje obveza, utvrđenih u UN. Schroeder i njegovi dugo su odbijali raspravu o takvim scenarijima - strahujući od vlastite hrabrosti. Osim toga, aktualna vlada nije razvila komunikacijsku strategiju za takva pitanja. Odluka o tome kako protumačiti, prikazati građanima i 'prodati' težak politički problem donosi se negdje između 7. kata kancelarova ureda i stranačkog sjedišta u Hannoveru. Schroederov potez predstavljao je - između ostalog - i reakciju na pritisak iz vlastitih redova. S druge će pak strane 2. veljače biti održani izbori za zemaljsku skupštinu Donje Saske (Hessen više nije važan budući da je tamo Roland Koch de facto već pobijedio). Ako Gabriel izgubi, izgubit će zato što je ugled savezne vlade na čelu s nekadašnjim premijerom Donje Saske Gerhardom Schroederom ravan nuli. Promjena vlasti u Donjoj Saskoj ne bi predstavljala samo politički hod po mukama već istodobno i cementiranje većine CDU/CSI u gornjem domu saveznog parlamenta i gubitak većine u saveznoj skupštini koja bira saveznog predsjednika. U takvom stanju Schroeder je ponovno oživio model miroljubivog kancelara iz radoblja predizborne kampanje za Bundestag. Zato je u Goslaru pred biračima Donje Saske najavio njemačko NE u Vijeću sigurnosti. Politika je katkada jezivo jednostavna. No, postoje vjerojatno i vanjskopolitički razlozi Schroederove argumentacijske volte. U tom kontekstu valja spomenuti zaoštrenu retoriku Washingtona koja čini glazbenu pratnju okupljanju američkih i britanskih postrojbi u Zaljevu. Predsjednik Bush odlučio je da Sadam Husein neće biti razoružan mirnim putem. Skepticima u UN-u Bush je upravo postavio pitanje koliko im je još vremena potrebno da shvate tu analizu. Kao što se Schroeder mjesecima protivi ratu, Washington je opetovano izjavljivao da će ga po potrebi voditi i bez potpore Ujedinjenih naroda. Sintagmu 'po potrebi' definirat će Bijela kuća a ne New York, London ili možda čak Berlin. Nadalje, proteklih je dana Schroeder u Parizu pronašao - doduše manje odlučnog - saveznika. Francuska želi u najmanju ruku produljiti mandat kontrolora oružja i smatra da takav stav podupiru i Rusija i Kina kao sile s pravom veta u VS-u. Što se pak tiče izvješća kontrolora UN, zakazanog za 27. siječnja, trenutno svi pokazatelji upućuju na sukob u Vijeću sigurnosti UN-a. Kako bi održali riječ, Francuzi će morati - u krajnjem slučaju i uz pomoć veta - spriječiti skorašnje donošenje rezolucije u VS-u, poduprte opcijom upotrebe sile. Nije izvjesno hoće li uistinu do toga i doći. Možda će Amerikanci sami po sebi odustati od takve rezolucije. Doduše, Francuska je poznata po tome da pri donošenju vanjskopolitičkih odluka postupa pragmatično i ovisno o aktualnom stanju. Pariz danas podupire Berlin ali kasnije, kada SAD uistinu krenu u rat, moglo bi se dogoditi da Legija stranaca i zrakoplovi tipa Mirage nastupe uz bok američkom savezniku, kojeg Francuska postojano podupire još od bitke kod Yorktowna 1781. g.", upozorava Kurt Kister.