AT-E-FR-DE-EU-FRANCUSKA-NJEMAČKA-Diplomacija-Organizacije/savezi-Politika au 16. I. APA: eu-parlament nije zadovoljan njemačko-francuskim prijedlogom AUSTRIJAAPA16. I. 2003.Uzbuđenje u parlamentu EU: "Početak kraja zajedničke
Europe""Zajednički prijedlog Francuske i Njemačke o reformi institucija EU izazvao je u Europskom parlamentu uzbuđenje i oštru kritiku. Predsjedatelj vanjskopolitičkog odbora ustavnog konventa Elmar Brok nazvao je zamisao po kojoj bi europskog predsjednika ubuduće birali šefovi država i vlada članica na razdoblje od dvije godine 'nagovještajem pete republike' s premoćnim predsjednikom. Time bi istodobno trebao biti ukinut dosadašnji institut rotirajućeg predsjedništva EU sa šestomjesečnim mandatom, koji je ravnopravno tretirao malene i velike države.Na njemačko-francuskom sastanku u Parizu njemački kancelar Gerhard Schroeder iznenada je 14. siječnja prigrlio politiku francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca, po kojoj bi budućeg predsjednika Povjerenstva EU-a birao Europski parlament, što je u krajnjoj konzekvenci već sada slučaj - doduše, bez prava na predlaganje kandidata. Istodobno bi ubuduće nesrazmjerno moćnijeg predsjednika Europskog vijeća trebalo birati samo Vijeće - i to kvalificiranom većinom glasova. Pred novinarima je Elmar Brok
AUSTRIJA
APA
16. I. 2003.
Uzbuđenje u parlamentu EU: "Početak kraja zajedničke Europe"
"Zajednički prijedlog Francuske i Njemačke o reformi institucija
EU izazvao je u Europskom parlamentu uzbuđenje i oštru kritiku.
Predsjedatelj vanjskopolitičkog odbora ustavnog konventa Elmar
Brok nazvao je zamisao po kojoj bi europskog predsjednika ubuduće
birali šefovi država i vlada članica na razdoblje od dvije godine
'nagovještajem pete republike' s premoćnim predsjednikom. Time bi
istodobno trebao biti ukinut dosadašnji institut rotirajućeg
predsjedništva EU sa šestomjesečnim mandatom, koji je ravnopravno
tretirao malene i velike države.
Na njemačko-francuskom sastanku u Parizu njemački kancelar Gerhard
Schroeder iznenada je 14. siječnja prigrlio politiku francuskog
predsjednika Jacquesa Chiraca, po kojoj bi budućeg predsjednika
Povjerenstva EU-a birao Europski parlament, što je u krajnjoj
konzekvenci već sada slučaj - doduše, bez prava na predlaganje
kandidata. Istodobno bi ubuduće nesrazmjerno moćnijeg
predsjednika Europskog vijeća trebalo birati samo Vijeće - i to
kvalificiranom većinom glasova. Pred novinarima je Elmar Brok
upozorio na okolnost da bi Europski parlament bio upućen na
odobravanje Vijeća EU čak i kada bi službeno imao pravo birati
predsjednika Povjerenstva.
Takav povrat utjecaja na razinu vlada reducirao bi integriranu
Europu na gospodarsku zajednicu sa zajedničkim tržištem, pri čemu
bi Povjerenstvo vjerojatno igralo ulogu dresera. U tom bi slučaju
zastupnicima Europskog parlamenta preostala tek uloga vizionara
bez ikakvog utjecaja na politiku. Rezultat bi po Brokovoj analizi
bila 'Europa vlada' i 'početak kraja zajedničke Europe'.
Budući da su očigledno i stranke njemačke vladajuće koalicije bile
iznenađene iznenadnim Schroederovim prihvaćanjem francuskog
stajališta, od socijalista i Zelenih nije sljedećeg dana bilo
moguće dobiti nikakvo stajalište. No, i treća po veličini
parlamentarna frakcija - liberali - smatra da pariška odluka, koja
bi sada trebala biti predstavljena Konventu kao službeni njemačko-
francuski prijedlog, otvara više pitanja nego što nudi odgovora.
Tko bi trebao odgovorno voditi višestruka stručna ministarska
vijeća bez rotacije, zapitao je britanski šef frakcije Graham
Watson. I uz dužno poštovanje pred rezultatima njemačko-francuske
suradnje u prošlosti, ipak ostaje pitanje kako u budućnosti izbjeći
institucionalni sukob između dvojice moćnih predsjednika i jednog
europskog ministra vanjskih poslova.
Slično je argumentirala članica Konventa Ujedinjene ljevice
Sylvia-Yvonne Kaufmann kojoj su nedostajala nužna pojašnjenja o
budućim zadaćama, kompetencijama i ovlastima predsjednika Vijeća.
Ako predsjednik Vijeća treba biti postavljen kao samostalna
europska institucija, to bi sadržavalo opasnost od
renacionalizacije europske politike, povezane sa znatnim
slabljenjem metode zajednice.
Središnje pitanje, tko bi trebao nadzirati takvog predsjednika,
zanimalo je i Broka: ni nacionalni parlamenti ni Europski parlament
nisu za to kadri. Vanjskopolitički proračun ne bi više bio podređen
Europskom parlamentu. Ministar vanjskih poslova bio bi predstavnik
Vijeća povezan s Povjerenstvom, ali te veze nisu jasne. Te
nedorečene njemačko-francuske predodžbe predsjedavajući odbora
za vanjske poslove suprotstavio je modelu europskih kršćanskih
demokrata. Po njemu bi Vijeće nakon rezultata europskih izbora dalo
prijedlog za predsjednika Povjerenstva, što bi zatim trebao
potvrditi Europski parlament. Kod Vijeća Brok u skladu s modelom
'dvostrukog šešira' razlikuje legislativno vijeće uz zadržavanje
rotacijskog sustava i izvršno vijeće. Ministar vanjskih poslova
treba voditi Vijeće vanjskih poslova i to po uzoru na NATO-ovog
glavnog tajnika.
Osim normalnog stranačko-političkog obračuna, Brok je njemačkom
kancelaru predbacio da je kancelar 'po svojoj volji'. U svjetlu 40-
godišnjeg postojanja Elizejskog ugovora odustaje od klasične uloge
Njemačke kao zagovornika federalne Europe s jedne strane kao
zastupnik interesa malih država članica, s druge strane u pogledu
shvaćanja parlamentarizma. Schroedera je sada već četvrti put
Chirac 'potegnuo', boji se Brok zla za ionako nejedinstvenu falangu
malih zemalja. Danski predsjednik vlade Anders Fogh Rasmusen već je
prihvatio prijedloge predane predsjedniku Konventa Valeryju
Giscard d'Estaingu."