NJ 14. I. FR ZOEPEL: HRVATSKA BI MOGLA DOBITI POVLAŠTENI STATUS

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 14. I. 2003. Zoepel: "EU mora otvoriti perspektivu bivšoj Jugoslaviji" "U proljeće 2004. g. Europska unija dobit će deset novih članica a 2007. njihov bi primjer trebali slijediti i Rumunji i Bugari. I Turska je predbilježena za pristup EU i bit će možda primljena prije balkanskih država. Bila bi to povijesna greška, tvrdi zastupnik SPD u Bundestagu Christoph Zoepel. S nekadašnjim ravnateljem odjela u njemačkom ministarstvu vanjskih poslova razgovarao je berlinski dopisnik Knut Pries. - Jeste li zadovoljni perspektivama za proširenje EU, fiksiranima na sastanku na vrhu EU u Kopenhagenu? = Odobravam ih sto posto što se tiče deset zemalja čiji je prijem dogovoren. Smatram da je realna i primjerena i godina 2007. kao zacrtani vremenski horizont za Rumunjsku i Bugarsku. Ponuda Turskoj u skladu je s dosadašnjom logikom i dovoljno je otvorena. No, brine me što je pripisano skromno značenje budućem članstvu 30 milijuna ljudi u državama s područja bivše Jugoslavije. Trenutno poklanjanje skromne pozornosti tom aspektu smatram povijesnom greškom. - Europsko vijeće potkrijepilo je u Kopenhagenu 'europsku perspektivu zemalja Zapadnog Balkana'. Što bi po Vašem mišljenju bio primjereniji potez? = Smatram da je trebalo signalizirati dvije stvari: prvo, obnovu gospodarske pomoći. Druga i još važnija stvar bio bi signal Europske unije da tim zemljama najavljuje članstvo a time i europsko državljanstvo u funkciji okvira, koji će im pomoći da riješe svoje probleme, vezane za međunarodnopravni status. Primjerice, bilo bi daleko lakše stišati napetost u sukobima između Srba i Albanaca kada bi obje etnije znale: mi smo i jedni i drugi građani EU. Što to znači vidi se na primjeru Belgije - da Belgijanci nisu u EU, ta bi se zemlja već odavno raspala. - Kako stoje stvari s proeuropskim raspoloženjem u tim zemljama? = Nisam tamo naišao ni na jednog odgovornog sugovornika koji ne bi priželjkivao ulazak u EU - uključujući i iznenađujuće spekulacije sljedećeg tipa: predsjednik Ibrahim Rugova kazao je da se Kosovo može odreći ministra vanjskih poslova jer tu nadležnost može preuzeti EU. Takvu spremnost na ustupanje vlastitih prava Europskoj uniji nisam razabrao nigdje drugdje. - Što u tom slučaju priječi Europsku uniju da razjasni stvari u skladu s Vašim zahtjevima? = Možda je jedan od razloga što je obavljen veći dio zadaće integracije Europe. U vrijeme pristupa Grčke 1981. g. de facto je pala odluka da sve što se nalazi sjeverozapadno od Atene načelno treba postati sastavnim dijelom EU. Kada bude završen aktualni ciklus prijema novih članica te kada Europskoj uniji pristupe i Rumunjska i Bugarska, ta bi nakana bila ostvarena 90 posto. Potrebne su nam konkretne ponude za uključivanje preostalih građana u EU. Pritom ne smijemo zaboraviti da te ponude moraju pomoći pri uklanjanju objektivnih teškoća. No, smatram da bi bilo moguće kada bi EU uložila veće napore. - Ipak, ne nazire se spremnost na takav nastup. = Zanemarimo li neosporan uspjeh dosadašnjeg procesa proširenja - važnu ulogu igra i oholost. Prijezirne primjedbe o Albancima ili Bosancima raširenije su od onih o Poljacima ili Česima. - Zbog muslimanskog stanovništva? = Određenu ulogu zasigurno igra i taj čimbenik. Iako valja reći da je Albanija pravi uzor sekularizirane muslimanske države - u kojoj - za razliku od Turske - nema diskriminacije vjerskih manjina. - Bi li bilo moguće usmjeriti pet država - Hrvatsku, Srbiju-Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju i Albaniju - kao jedinstvenu skupinu na put u EU ili su razlike među njima prevelike? = Možda bi Hrvatska mogla dobiti povlašteni status. Ostale mogu ući u EU samo u paketu jer ih njihova etnička i vjerska raznolikost - koja im predstavlja teret - čini međusobno ovisnima. - Koliko su te zemlje napredovale kada je u pitanju ispunjenje kopenhaških kriterija? = Gledano iz čisto formalne perspektive, Makedonija ispunjava kriterije. Albanija je demokratska država i ima tržišnu privredu ali ima teškoća na institucionalnoj razini u procesu ostvarivanja europskih standarda. Kod preostale dvije to pitanje još zasjenjuju neriješeni statusni problemi. Za sve vrijedi da se moderna tržišna privreda može razviti tek kada zemlje imaju sigurnu perspektivu. To bi se moglo postići za deset godina. - Brže nego u Turskoj? = U slučaju Turske jako je teško ispuniti neke političke kriterije - prava manjina, slobodu vjeroispovijesti. Koliko će to dugo trajati ovisi o Turcima. Ne znam. No, znam jednu stvar: ako Europa nije uspjela primiti u svoje članstvo manja društva s muslimanskim obilježjima, smještena zapadno od Turske, jako će to teško učiniti s 80 milijuna turskih muslimana i bitno nižim stupnjem vjerske snošljivosti.