AU 9. I. PR: REFERENDUMI O PRISTUPU U EU

AUSTRIJA DIE PRESSE 9. I. 2003. Panika oko pristupa "U engleskoj verziji naziv filma glasio je 'Runaway Bride' ('Odbjegla nevjesta'). (...) Julia Roberts glumila je mladu ženu koja redovito bježi pred oltarom - u posljednjem trenutku upropaštava čitavu ceremoniju. Malta, maleni otok na Sredozemlju, mogla bi na sličan način uskratiti svoj pristanak kada je u pitanju njezin veliki korak u smjeru EU. I ne bi to bio prvi put da se ustručava prije 'sklapanja braka'. Naime, jednom je već povukla status kandidata. Samo nekoliko mjeseci uoči odlučujućeg referenduma pristaše pristupa EU tek su u minimalnom vodstvu u odnosu na protivnike. Nitko danas ne može reći kakvu će odluku u posljednjem trenutku donijeti neobično simpatično stanovništvo te otočne države. Dosada smo se u Austriji neprekidno pitali možemo li prihvatiti proširenje EU u datim okolnostima. Obrnuto pitanje nikada nije postavljeno: žele li nas uopće zemlje-kandidati? Od velike euforije koja je obavijala priključivanje europskoj kolijevci tržišne privrede EU ostalo je vrlo malo. U zemljama poput Malte, Letonije, Litve ali i Poljske pristup danas izaziva neku vrstu panike, koja je u Varšavi već rezultirala time da je premijer Leszek Miller povezao svoju osobnu političku budućnost s uspjehom referenduma o proširenju EU. Posrijedi je odlučan potez koji bi na kraju mogao polučiti kontraproduktivan efekt. Nitko ne može predvidjeti hoće li koja nevjesta u posljednjem trenutku možda zaista pobjeći od oltara. U gotovo svim zemljama-kandidatima mobilizaciju pristaša provode danas protivnici EU. Riječ je o skupinama na lijevom i desnom rubu političkog spektra. Neprekidnom kritikom na račun uvjeta za pristup i Europske unije podupiru ih populisti poput bivšeg mađarskog premijera Viktora Orbana kao i politički individualisti poput češkog oporbenog kritičara Vaclava Klausa. Obojica su se iz predizborno-taktičkih razloga preobrazili iz deklariranih Europljana u provincijalne nacionaliste. Na referendumima koji će ovog proljeća biti održani u najmanje devet od ukupono deset zemalja-kandidata za pristup ne treba isključiti ni mogućnost iznenađenja. U tom kontekstu valja napomenuti da u pojedinačnom slučaju nije čak potrebno da većina građana glasa protiv pristupa - dovoljno je da odaziv građana bude preslab, što će rezultirati poništavanjem referenduma. Razlozi za jenjavanje oduševljena raznoliki su: valja spomenuti pretjerano visoka očekivanja u vezi sa zlatnim Zapadom, koja se ne mogu mjeriti sa stvarnim stanjem; zatim valja spomenuti i razočaranje pregovorima o pristupu koji su pokazali da dosadašnje članice EU nisu pretjerano spremne preuzeti na svoja leđa veliku preraspodjelu financijskih sredstava na korist novih članica. Zatim valja spomenut i realne strahove nekih profesionalnih skupina poput seljaka, koji se moraju izložiti novoj borbi za nadjačavanje konkurencije i opstanak. Nadalje, valja spomenuti i povijesne i aktualne emocije koje, primjerice, neki Poljaci povezuju s nekadašnjim okupacijskim silama. Budući da su strahovi i emocije oduvijek bili i najjeftiniji kapital politike, političari željni isticanja zloupotrebljavaju ih upravo u takvoj situaciji - neposredno uoči donošenja povijesne odluke. U prošlom krugu proširenja EU tako je bilo i u Austriji, Švedskoj, Finskoj i Norveškoj. U tom su krugu priključenje u posljednjem trenutku izbjegli Norvežani. Jedina je razlika u odnosu na kandidate iz srednje i istočne Europe što si je Norveška mogla priuštiti takvo ponašanje. Zemlje poput baltičkih republika, Poljske, Češke i Mađarske trebale bi prihvatiti bračnu ponudu EU - koliko god im se miraz činio skromnim", zaključuje Wolfgang Boehm.