NJ 13. I. FR: KRIZA U VENEZUELI

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 13. I. 2003. Kada je u pitanju nafta, SAD ne znaju za šalu "Na kraju su za sve bile krive novine. Članak Washington Posta utemeljen je na 'nesporazumu', tvrdili su brazilski i američki diplomati nakon što je spomenuti list izvijestio da je Washington torpedirao brazilsku inicijativu, usmjerenu na posredovanje u Venezueli. SAD i Brazil postojano zastupaju jedinstvenu politiku, naglasile su složno dvije strane. Pritom valja napomenuti kako je već tjednima očigledno da se Sjedinjenim Državama ne sviđaju nastojanja Brazila da u sukobu u Venezueli razvije profil regionalne sile. Još prije no što je preuzeo dužnost brazilskog predsjednika, Luiz Inacio Lula da Silva poslao je u prosincu prošle godine u Caracas izaslanika. Njemu je pak venezuelanski predsjednik u nevolji Hugo Chavez predložio da Brazil osnuje skupinu 'prijatelja Venezuele', krug zemalja koje će sudjelovati u potrazi za izlaskom iz krize. Bilo je očigledno da će to tijelo oslabiti pregovarački utjecaj. Tu ionako ne pretjerano uspješnog posrednika Organizacije američkih država Cesara Gavirie. Osim toga, tu je inicijativu diskreditirala već sama okolnost što je njezin pokretač bio Chavez, dakle, jedna od strana u sukobu. Usprkos tome, Lulin netom imenovani ministar vanjskih poslova Celso Amorim prigrlio je spomenuti prijedlog. Razmatranja mogućnosti da u prijateljski krug budu uključene i zemlje poput Francuske i Rusije dodatno su potkrijepila negativan stav SAD koje tradicionalno i u vlastitom interesu u strahu na stavu da američke sukobe treba rješavati unutar zajedničke hemisfere. Napokon, ljevičarski predsjednik Lula suočava se s nepovjerljivim stavom da je na kraju krajeva ipak sačinjen od istog materijala kao i ljevičarski populist Chavez. Tu je sumnju vjerojatno dodatno potkrijepila okolnost da je Lula prvog radnog dana doručkovao s Chavezom. No, vjerojatnije je da je demonstrativan povlašteni tretman Chaveza motiviran unutarbrazilskim razlozima. Nakon što je Lula središnje položaje u svom kabinetu ustupio ortodoksnim zagovornicima tržišne privrede, mora namiriti i ljevičare u svojoj stranci a prijazan odnos prema Chavezu ne stoji mnogo. Washington se u početku blago odnosio prema Chavezu kako ga ne bi radikalizirao; kada je pak Chavez nakon 11. rujna žigosao napade na Afganistan kao 'teror', jenjala je spremnost Washingtona da i dalje štedi ljevičarskog populista. Budući da se usprkos tome pokazao odanim isporučiteljem nafte, SAD su bile suzdržane. No, u travnju prošle godine, kada je Chavez privremeno smijenjen državnim udarom, Washington je stao na stranu pučista. No, u aktualnoj krizi - štrajk ulazi u sedmi tjedan - pokazuje se da Chavez više ne može jamčiti stabilnost i isporuku nafte. Uz bojazni da će se sukob dalje radikalizirati, strah za naftu također motivira SAD da se uoči rata protiv Iraka jače pozabavi rješenjem krize u Venezueli. 'Dnevno smo dobivali 1,5 miljuna barela nafte a sada ih više ne dobivamo', tumači po Washington Postu splet interesa jedan američki diplomat. U normalnim uvjetima posao sa Sjedinjenim Državama čini točno polovinu izvoza venezuelanske nafte i desetinu američkog uvoza", napominje na kraju priloga Wolfgang Kunath.