US-IHT 6. I. RAT ZA NAFTU

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 6. I. 2002. Da, jedan od razloga za rat je i nafta "Dok sam bio na odmoru u Coloradu, jednoga sam dana vidio dvije žene kako pored žičare u Aspenu drže transparente, protestirajući protiv rata u Iraku. Na jednom je transparentu pisalo: 'Samo rat ili samo nafta'? Dok sam promatrao ovu demonstraciju dviju žena, zamijetio sam automobile koji su u punoj brzini prolazili pored njih: jedan za drugim, džipovi i sportski automobili koji troše najviše benzina. Čitava scena potaknula me da se zapitam ne postavljaju li te dvije žene zaista pravo pitanje: je li rat u Iraku, za koji se Bushova ekipa priprema, zaista rat za naftu? Moj kratki odgovor je- jest. Kakav god rat SAD otpočeo u Iraku, jedan od razloga će sigurno biti nafta. Ovo se ne može poreći. No hoće li se kao motiv za rat smatrati isključivo nafta ovisit će o tome kako se Amerika bude ponašala prije invazije i što bude pokušala učiniti u Iraku nakon nje. Tvrdim da je jedan od razloga za mogući rat protiv Iraka nafta jer je nemoguće drugačije objasniti ponašanje Bushove ekipe. Zbog čega proganjaju Sadama Huseina a prema Sjevernoj Koreji se ponašaju diplomatski i uglađeno kada Sjeverna Koreja već ima nuklearno oružje, rakete za njihovo lansiranje, kada je poznato da je u prošlosti prodavala opasno oružje bilo kome tko za njega daje gotovinu, ima 100.000 američkih vojnika na nišanu i ima čelnika koji je još opakiji prema vlastitom narodu od Sadama? Jedan od razloga je, naravno, taj što je lakše progoniti Sadama. No drugi je razlog nafta- čak iako to George W. Bush ne želi priznati. (Bushov nedavni pokušaj da napuše prijetnju koju predstavlja Irak tvrdeći kako bi napad Iraka na Ameriku- koji je veoma malo vjerojatan- 'uvelike naštetio našem gospodarstvu' bio je upravo neugodan. Nakon te izjave, veoma je lako zaključiti kako predsjednik očajnički traži bilo kakvu izliku za početak rata, kada već nema prave razloge i dokaze.) Osnovni razlog zbog kojeg je Bushova ekipa usredotočenija na Sadama jest taj da, u slučaju da Sadam dođe do oružja masovnog uništenja, to bi mu moglo poslužiti kao sredstvo za širenje njegovog utjecaja, koji je dugo tražio, nad područjem u kojem se nalaze najveće zalihe nafte na svijetu, Zaljevom. U zabrinutosti SAD-a zbog mogućnosti da bi zli, megalomanični diktator mogao ostvariti preveliki utjecaj nad područjem prirodnih zaliha nafte koja pokreće svjetsku industrijsku bazu nema ničeg nelegitimnog ili nemoralnog. 'Bi li žene koje su protestirale u Aspenu više voljele da Sadam Husein kontrolira naftu', pita Michael Mandelbaum, stručnjak za vanjsku politiku pri sveučilištu Johns Hopskins, i autor knjige 'Ideje koje su osvojile svijet'. Za sada, Sadam svoje bogatstvo stečeno trgovanjem naftom nije koristio za dobrobit vlastitog naroda, nego za vođenje rata protiv njegovih susjeda, za izgradnju raskošnih palača i izgradnju oružja masovnog uništenja.' Mandelbaum postavlja dobro pitanje, no Bushova ekipa bi imala više podrške za rat kojem je jedan od ciljeva kontrola nad iračkom naftom da svojim ponašanjem da do znanja kako djeluje u korist planeta, ne samo Amerike. Nemam prigovora ratu za naftu- ako je popraćen istinskim programom za očuvanje energije. No kada Amerika obznani svijetu kako ju nije briga za promjenu klime, da Amerikanci smatraju kako imaju pravo voziti koje god automobile požele, da misle kako imaju pravo trošiti onoliko nafte koliko im se prohtije, onda je poruka ta da rat za naftu u Zaljevu nije rat koji za cilj ima zaštititi pravo svijeta na gospodarski opstanak nego pravo Amerikanaca na luksuz. Takva poruka sigurno će biti smatrana nemoralnom. U slučaju da Amerika na kraju okupira Irak, a prva stvar koju učini bude to da isključivo američkim naftnim tvrtkama da koncesije na vađenje nafte, ovakav će utisak biti zapečaćen. U slučaju da Sjedinjene Države okupiraju Irak a Sadama jednostavno zamijene autokratom sklonijem SAD-u, i postave ga na čelo iračke naftne postaje (kao što je SAD to učinio u drugim arapskim naftnim državama), onda bi ovaj rat također bio nemoralan. Ako se, s druge strane, pokaže da su Bushova ekipa i američki narod voljni da ostanu u Iraku i plate punu cijenu, i novčano i u ljudstvu, koja je potrebna da bi se pomoglo Iračanima da izgrade napredniju, demokratičniju arapsku državu- koja bi naftu koristila za korist svoga naroda i koja bi služila kao uzor svojim susjedima- u tom bi slučaju rat kojem je jedan od ciljeva nafta bio legitiman. Dapače, bio bi to ključni korak prema izgradnji boljeg Bliskog Istoka", piše Thomas L. Friedman.