ZAGREB/NEW YORK, 13. siječnja (Hina) - Kada pas potrči za frizbijem, okrećući se i gledajući prema nebu, najsličniji je igraču koji, primjerice u baseballu, pokušava uhvatiti lopticu. Iako je sličnost naizgled površinska, znanstvenici
tvrde da je mnogo veća.
ZAGREB/NEW YORK, 13. siječnja (Hina) - Kada pas potrči za
frizbijem, okrećući se i gledajući prema nebu, najsličniji je
igraču koji, primjerice u baseballu, pokušava uhvatiti lopticu.
Iako je sličnost naizgled površinska, znanstvenici tvrde da je
mnogo veća. #L#
Stručnjaci s Državnog sveučilišta Arizona već su prije pokazali da
se igrači, dok trče nastojeći uhvatiti loptu, upravljaju slikom
lopte koja se kreće pravocrtno u odnosu na pozadinu. Nakon pokusa sa
psima, Dennis M. Shaffer i njegovi kolege zaključili su da i oni
koriste istu instinktivnu aritmetiku te da ta sličnost može
ponuditi odgovore na pitanja o instinktu i učenju, piše "New York
Times".
Ni psi ni igrači baseballa tehniku ne koriste svjesno. Njihov mozak
jednostavno upija sliku pokretne mete, a potom obavi trenutačne
kalkulacije kako bi procijenio potrebnu brzinu i smjer u svakom
trenutku te u skladu s tim i reagirao.
Još prije osam godina u časopisu "Science" znanstvenici, među
kojima i dr. Shaffer, napisali su da njihov tzv. pravocrtni model
ili LOT (Linear Optical Trajectory - linearna optička putanja)
bolje objašnjava mehaniku hvatanja lopte od prijašnjeg modela koji
je tvrdio da igrači određuju smjer držeći sliku loptice u vidokrugu
u konstantnoj brzini.
Novi model, navode stručnjaci, objašnjava zašto se igrači kreću u
luku, a ne ravno prema loptici.
Kako bi utvrdili funkcionira li novi model i kod drugih vrsta osim
čovjeka, kao i za složenije putanje od one koju dobiva loptica,
Shaffer i njegovi kolege proučili su kako pas hvata frizbi. Oni su
na pokusnoga španijela pričvrstili malu kameru koji je snimala
svaki trenutak kretanja frizbija kako ga je vidio pas Romeo. Snimci
su pokazali da je pas dosljedno primjenjivao pravocrtni LOT model.
Kad je frizbi u letu promijenio pravac, pas kao da je preustrojio
navigacijski sustav te nastavio pratiti frizbi duž nove ravne
crte.
Za mnoge životinje praćenje cilja kroz prostor više je od sporta.
Sposobnost šišmiša, pčela, muha ili riba da presretnu ili izbjegnu
predmete u kretanju može biti pitanje opstanka.
Znanstvenike, zapravo, zanima je li strategija navigacije rezultat
evolucije ili iskustva. Zasad nema definitivnog dokaza koji bi
potvrdio imaju li organizmi instinkt za izračunavanje kretanja
predmeta njihova interesa ili to nesvjesno nauče.
"Čini se da i psi i ljudi imaju ugrađenu sposobnost praćenja objekta
koji se kreće kroz trodimenzionalni prostor, koristeći informacije
koje daje dvodimenzionalna slika na mrežnici oka. Iskustvom oni
nauče primjenjivati instinkt za hvatanje lopte ili frizbija", kaže
Schaffer.
Thomas Land s britanskog sveučilišta Sussex pak smatra da ponašanje
u navigaciji kombinirano uvjetuju instinkt i iskustvo.
"Kombinacija ovisi o evolucijskom stupnju na kojem se životinja
nalazi. Kod muha navigacija je uglavnom programirana, a kod
sisavaca učenje igra važniju ulogu", ističe Land.
Proučavanja na djeci pokazala su njihovu temeljnu sposobnost da
predvide kretanje objekta još od vrlo rane dobi, prije no što mogu
uspješno uhvatiti predmet.
Stručnjaci sa švedskog sveučilišta Uppsala zaključili su da već
dvomjesečne bebe mogu zadržati pogled na predmetu u pokretu - dakle
obavljaju zadaću za koju su nužni pokreti oka koji predviđaju
budući položaj predmeta u svakom idućem trenutku.
"Tako rano prisutna sposobnost praćenja predmeta rezultat je
razvoja novih elemenata na moždanoj kori, a ne nečega što je dijete
naučilo iz iskustva", izjavio je švedski stručnjak Claes von
Hofsten.
(Hina) ii dgk