NEW YORK, 23. prosinca (Hina/Reuters) - Na tradicionalnoj godišnjoj listi deset najvećih medicinskih dostignuća 2002. godine, koju sastavljaju urednici znanstvenog časopisa "Science", prva dva mjesta zauzimaju otkriće receptora
odgovornih za osjećaj hladnoće i otkriće proteina melanopsina nužnog za rad "tjelesnog sata" sisavaca.
NEW YORK, 23. prosinca (Hina/Reuters) - Na tradicionalnoj
godišnjoj listi deset najvećih medicinskih dostignuća 2002.
godine, koju sastavljaju urednici znanstvenog časopisa "Science",
prva dva mjesta zauzimaju otkriće receptora odgovornih za osjećaj
hladnoće i otkriće proteina melanopsina nužnog za rad "tjelesnog
sata" sisavaca. #L#
Ovogodišnji "pobjednici" izabrani su zbog "velikih mogućnosti
primjene i zato što omogućuju velik napredak znanosti", navodi se u
službenom priopćenju Američkoga društva za promicanje znanosti
koje tiska časopis "Science".
Receptore koji reagiraju na hladnoću i mentol, koji se u obliku ulja
metvice koristi u proizvodima poput anestetika i slatkiša, otkrile
su dvije neovisne skupine znanstvenika.
"Otkrili smo kako naše tijelo otkriva hladnoću", rekao je David D.
McKemy, čija je skupina identificirala receptor i nazvala ga CMR1.
Prema McKemyju, receptor pripada obitelji staničnih kanala, tzv.
TRP obitelji. On i njegove kolege s kalifornijskog Sveučilišta u
San Franciscu prije toga su otkrili još jednog člana obitelji TRP -
receptor odgovoran za osjećaj topline i kapsaicina, kemikalije
koja daje pikantan okus feferonima.
Otkrivanje receptora koji nam omogućuju osjećaj topline i hladnoće
omogućit će bolje razumijevanje načina na koje tijelo obrađuje
osjećaj topline od perifernih živaca do mozga. Usto, otkriće će
znanstvenicima omogućiti bolje razumijevanje temeljnih bioloških
pitanja, poput načina na koji tijelo osjeća temperaturu pa do
načina na koji se ta informacija iz okoline prenosi u mozak.
Do drugog najvećeg otkrića 2002. godine znanstvenici su došli
tijekom istraživanja na miševima koje je potvrdilo da je protein
osjetljiv na svjetlost, zvan melanopsin, nužan za rad "tjelesnog
sata" u sisavaca.
Prijašnja su istraživanja najavila da bi melanopsin, koji se može
pronaći u stanicama mrežnice, mogao biti glavni prijenosnik poruka
o svjetlosti. Stanice koje sadrže melanopsin razdvojene su od
stanica mrežnice koje ljudima omogućuju da vide, a njihova je
funkcija pružanje manje specijalizirane percepcije promjena u
svjetlosti.
Te svakodnevne promjene između dana i noći, koje percipira
mrežnica, pomažu u namještanju tjelesnog sata ili cirkadijanih
ritmova. Uz to što upravlja ciklusom budnosti i sna, cirkadijani
ritmovi imaju veliku ulogu u nizu tjelesnih procesa poput
proizvodnje hormona, krvnog tlaka i tjelesne temperature.
Znanstvenici već duže pokušavaju shvatiti kako tijelo usklađuje
svoj unutarnji sat s promjenama ritma koje se događaju pri
putovanju kroz vremenske zone ili kod osoba koji rade u noćnoj
smjeni. Novo istraživanje prvo je uspjelo ustanoviti povezanost
melanopsina i cirkadijanih ritmova", navodi autor studije dr.
Norman F. Ruby sa sveučilišta Stanford.
Neki se znanstvenici nadaju da bi uz pomoć ovih otkrića razviti
načine na koje bi se prirodni ritam mogao ponovno uspostaviti, jer
kronične promjene u cirkadijanim ritmovima mogu uzrokovati
zdravstvene teškoće, od čira na želucu pa do bolesti srca. Ruby
također napominje da cirkadijani ritmovi ritam kod slijepih nisu
usklađeni s vanjskim svijetom, zbog čega je njihov ciklus sna i jave
poremećen.
No, sad kad znaju da malanopsin prenosi informacije o svjetlosti,
znanstvenici se nadaju da bi on mogao biti nov cilj za razvoj metoda
kojim bi se ljude moglo održavati u normalnom ritmu dan/noć.
(Hina) jšk dgk