ZAGREB/WASHINGTON, 12. siječnja (Hina) - Sposobnosti čovjekovih predaka da love divlje životinje možda ipak nisu toliko bitno utjecale na nevjerojatnu eksploziju evolucije ljudskog roda na početku ledenog doba prije gotovo dva
milijuna godina.
ZAGREB/WASHINGTON, 12. siječnja (Hina) - Sposobnosti čovjekovih
predaka da love divlje životinje možda ipak nisu toliko bitno
utjecale na nevjerojatnu eksploziju evolucije ljudskog roda na
početku ledenog doba prije gotovo dva milijuna godina. #L#
Umjesto muškarca-lovca, sila koja je gurala evoluciju možda je
zapravo bila žena-sakupljačica hrane, pri čemu su i majke i bake
odigrale veliku, vitalnu ulogu.
Antropolozi već četrdeset godina misle da je bogato, hranjivo meso
- koje su donosili lovci - odigralo ključnu ulogu u razvoju ljudske
vrste.
Scenarij lova uključivao je i stvaranje obiteljskih skupina, u
kojima su muškarci lovili dok su žene skupljale biljke i brinule se
za djecu, što je poslije obilježilo i socijalnu evoluciju ljudske
vrste.
Ova uvriježena slika nije točna po nekoliko točaka. Za početak,
naši praočevi vjerojatno nisu meso donosili obitelji. Većina
dokaza o lovu afričkog Homo Erectusa dolazi s arheoloških nalazišta
u kojima su arheolozi pronašli životinjske kosti, ali i primitivno
kameno oruđe. Većina tih nalazišta, međutim, nalazi se blizu
rijeka, na mjestima gdje su se okupljale divlje životinje.
"To sigurno nisu mjesta gdje su se naši preci provodili noći", misli
James O'Connell, antropolog sa sveučilišta Utah u Salt Lake
Cityju.
On smatra da ta nalazišta predstavljaju privremena boravišta ljudi
- gdje su se skupine okupljale oko mrtvih životinja.
Osim toga, "lovci" vjerojatno nisu stvarno lovili. Na većini
pronađenih kostiju otkriveni su tragovi primitivnog kamenog oruđa
i životinjskih zuba, što pokazuje da naši preci nisu doista lovili,
nego da su druge divlje životinje tjerali od ubijene životinje. To
stajalište danas dijeli i sve veći broj paleoantroploga, a sve to
upućuje na činjenicu da su naši preci, zapravo, bili neka vrsta
"strvinara", a ne lovaca.
Ako se, dakle, očevi nisu brinuli da njihova djeca jedu mesu, to
znači da su se za svakodnevnu prehranu morale pobrinuti majke, ili
možda bake. Znanstvenici čak vjeruju da su se za prehranu djece
brinule starije žene, a na taj su način mlade žene brže ponovno
zatrudnjele.
Evolucija se tako pobrinula i za duži životni vijek, koji je usko
povezan i s kasnijim sazrijevanjem. I odjednom se sve velike
promjene u povijesti ljudskog roda objašnjavaju traženjem hrane, a
ne lovom, kao što je većina znanstvenika dosad vjerovala.
(Hina) nab dgk