NJ 9. I. SZ: BRITANIJA PROGLASILA NEZAVISNOST OD AMERIKE?

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 9. I. 2003. Ključno pitanje preskoka i raskoraka "George W. Bush trebao je proučiti govore svog prethodnika Woodrowa Wilsona, s kojim ga njegovi štovatelji i dvorjani rado uspoređuju. 'Prijateljstvo funkcionira samo na načelu jednakosti', izjavio je Wilson 1913. g., točno na prvu godišnjicu svog predsjedničkog mandata. Bush sada upravlja Sjedinjenim Državama dvije godine i ako malo bolje oslušne, razabrat će gunđanje svojih neravnopravnih prijatelja. Američkog predsjednika posebno će zaboljeti što gunđanje stiže iz kuta, rezerviranog za onog koga je Bush dosada mogao smatrati svojim vjernim pudlom. Tony Blair, britanski premijer kojeg povremeno - i to ne samo zbog frizure - uspoređuju s psićem iskoristio je konferenciju veleposlanika kako bi ulogu Velike Britanije u svijetu oslikao blistavim bojama. U najboljoj dikciji istočne obale premijer je pritom poručio američkom predsjedniku da i on povremeno mora saslušati druge. Izvorni je izraz 'listen back', što je zapravo identično vrlo mrzovoljnoj opomeni: budi dobar, George, prestani sa svojim prodikama i saslušaj druge. BBC je kasnije govorio o 'deklaraciji neovisnosti u odnosu na SAD'. Na kraju poruka ipak nije trebala ispasti baš tako žestoka. No, pokušaj emancipacije britanskog premijera nadovezao se na niz tihih i manje tihih opomena saveznika na adresu Washingtona, koji scenarij prijetnje, namijenjen Bagdadu, promatraju sa sve većom primjesom nelagode. U Turskoj, najvažnijoj i Americi posebno bliskoj državi na samoj crti bojišnice prema Iraku, nova umjereno islamska vlada suočava se s ogromnim unutrašnjim pritiskom. Državni vrh iznosi tu činjenicu manje ili više glasno u razgovorima s američkim izaslanicima. U Jordanu, uz Egipat možda najvažnijem američkom uporištu na Bliskom Istoku, umjereni kralj Abdulah II. suočava se s bijesom običnih ljudi. Broj protuzapadnih napada nalazi se u zastrašujućem porastu. Irački susjedi na arapskom poluotoku - ponajprije krhko saudijsko kraljevstvo - nadaju se brzom i jasnom toku rata kako bi se mogli brzo prilagoditi novim odnosima snaga. Podređuju se Americi iz razloga koji leže u domeni hegemonijalne politike i istodobno gaje nadu da oporba unutar njihovih država neće ojačati. Uzrok prosvjeda protiv američke politike u većini je slučajeva isti: izostaje uvjerenje da je rat nužan a time i potpora javnosti ratnoj operaciji. Taj problem poprima sve ozbiljnije razmjere ponajprije u europskim demokracijama - na čelu s Njemačkom. Vlada s demokratskom legitimacijom ne može preuzeti odgovornost za rat, protivan volji stanovništva. Takva bi odluka bila identična političkom samoubojstvu. Radikalnom retorikom u razdoblju predizborne kampanje Gerhard Schroeder sam se katapultirao u tu klopku, vezanu za demokratsku legitimaciju. Tonyju Blairu prijeti nevolja jer je dosada slijedi drugi ekstrem: britanski premijer predugo se udaljavao od vlastite stranke i naroda. Govorom pred veleposlanicima želi se ponovno približiti običnim ljudima i zadržati pod kontrolom kritičnu masu u vlastitoj kući. No, preskok preko kozlića bit će uspješan samo ako raskorak ne bude prevelik. Jacques Chirac pravi je majstor za tu gimnastičku vježbu - njegova vanjskopolitička samostalnost uštedjela mu je probleme u samoj Francuskoj. U slučaju Gerharda Schroedera prijeti opasnost da preskok neće proći bez pucanja mišića. Treba li Bush brinuti zbog toga? Otpor još nije dovoljno snažan ali predsjednik ne smije podcijeniti signale. Saveznici trenutno traže police političkog osiguranja u slučaju da se kulisa prijetnje uruši i završi neobuzdanim i dugotrajnim ratom. U tom će slučaju Bush konstatirati da njegov sustav savezništva uključuje i neka jako krhka prijateljstva", smatra Stefan Kornelius.