WT 15. XII. POGREŠNA PROCJENA MOTIVACIJE

tovi SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 15. XII. 2002. Pogrešna procjena motivacije "Ako pretpostavite da se radi o najgorim motivima kada se Amerika sprema u rat, to u vama može pobuditi osjećaj da ste moralno superiorni. No to ne znači da ste i u pravu. Mnogi Europljani koji pretpostavljaju kako su američki interesi u Iraku najvećim dijelom potaknuti gladi za naftom, trebaju preispitati svoja stajališta. Njihove stavove- koja možda ukazuju na to kako krivo shvaćaju i druga pitanja- otkriva anketa Istraživačkog centra Pew. Cilj ankete bio istražiti to kako ljudi u raznim dijelovima svijeta gledaju na vlastite živote, svoje zemlje i Ameriku, te kako tumače rat protiv terorizma i mogući rat SAD-a protiv Sadama Huseina. Jasno im je da Sadam Husein predstavlja prijetnju. Iako se 'velika većina stanovnika Francuske, Njemačke i Rusije protivi korištenju sile', anketa otkriva kako se 'u Europi mnogi slažu da Irak predstavlja prijetnju stabilnosti Bliskog Istoka i miru u svijetu.' Mnogi smatraju kako je važno maknuti Sadama s vlasti. Razoružanje nije dovoljno. Pa ipak, istraživači nam obznanjuju, Europljani su sumnjičavi u pogledu motiva SAD-a. 'Veliki postotak ispitanika u svakoj zemlji smatra kako je želja SAD-a da kontrolira iračku naftu glavni razlog činjenice da Washington razmatra mogućnost započinjanja rata s Irakom', stoji u zaključku ankete. 'U Rusiji, 76 posto ispitanika smatra kako je glavna motivacija za rat nafta; isto smatra 75 posto Francuza; 54 posto Nijemaca i 44 posto Britanaca.' Daniel Yergin je predsjednik Cambridge Energy Research Associates i autor knjige o nafti koja je dobila nagradu Pulitzer. Pročitao sam zanimljiv članak koji je napisao u The Washington Post-u i nazvao ga. Evo činjenica do kojih je došao i njegove analize: Iako Irak ima ogromne zalihe nafte, ne proizvodi ju u velikim količinama- samo 3 posto svojih zaliha- a SAD sada dobiva dio te proizvedene nafte. Da bi Irak bio sposoban proizvoditi bitno više od količine koju proizvodi sada potrebne su godine ulaganja. U međuvremenu, Amerika naftu uvozi uglavnom iz Kanade, Saudijske Arabije, Meksika i Venezuele. Ako neka zemlja- proizvođač nafte trenutno predstavlja problem, onda je to Venezuela, u kojoj se događaju brojna previranja, kazao mi je Yergin. U slijedećih sedam do deset godina, kazao je, Rusija bi mogla postati glavni izvoznik nafte u SAD. Ako dođe do rata, a njime budu realizirani ciljevi SAD-a, to ne znači automatski i to da će američke naftne tvrtke značajno profitirati. Iraku će biti potreban novac dobiven trgovanjem naftom da bi se popravila šteta nastala ratom, a Iračani će pokušati zadržati što je moguće više tog novca. U Irak će trebati i ulagati, a tvrtke SAD-a vjerojatno će se udružiti sa tvrtkama iz drugih zemalja kako bi osigurali taj kapital. Međutim, malo je vjerojatno da će rezultat svega biti novostečeno bogatstvo za SAD. S obzirom na sve navedeno, nameće se pitanje zbog čega su neki Europljani tako skloni stajalištu da motive američke vlade za rat potiče nafta? Dok su neki Amerikanci skloni laskati Europljanima zbog njihove navodne mudrosti i iskustva, Europa se baš ne može pohvaliti mudrošću i moralnošću koji bi bili superiorni našima, u proteklih sto godina. U Europi je bilo podosta korupcije, što bi moglo objasniti zbog čega toliko Europljana korupciju smatra razlogom za neke probleme kontinenta. Europljani su odbili i odgovornost u pogledu nekih međunarodnih problema, i možda žele racionalizirati svoj neuspjeh. Smatram da je korijen problema taj da Europljani- iako priznaju određenu srodnost sa nama- bijesne zbog američkog bogatstva, moći i utjecaja za kojeg smatraju da bi trebali pripadati njima. Ukratko, postoji neprijateljstvo prema SAD-u. Ovim ne tvrdim da Amerika nikada nije u krivu ili da nikada nije arogantna. Pravi razlozi za to da bi rat s Irakom mogao biti nužan su jasni: Sadam je megalomanijak, iracionalno ambiciozan tiranin koji je financirao teroriste, vršio genocid, napadao susjedne zemlje, ignorirao UN-ove rezolucije, mrzi Zapad, cilj mu je gomilati oružje masovnog uništenja i jednoga bi dana mogao usmjeriti nuklearnu raketu u smjeru Londona, Washingtona, New Yorka ili nekog drugog grada. Većina Amerikanaca, iako ne žele sudjelovati u ratu ako postoji drugi izlaz iz situacije, ipak razumije o kakvoj se prijetnji radi. Samo 22 posto smatra kako je iračka nafta motivacija za moguće korištenje vojne sile. Vlada može pokušati bolje objasniti svoje motive onim Europljanima koji ih još uvijek ne shvaćaju, ili odbijaju shvatiti, ali na koncu uglavnom trebaju biti iskreni sami prema sebi", piše Jay Ambrose.