"Veliki prasak" 1. svibnja kojim se petnaestčlana Europska unija proširila na 25 integriranjem većinom bivših komunističkih zemalja bio je, uz potpisivanje europskog Ustava 29. listopada, prijeloman događaj za stari kontinent potvrdivši mu jedinstvo 15 godina nakon pada Berlinskoga zida kojim je simbolično srušena ideološka podjela.
Sreću rađanja treće po brojnosti zajednice u svijetu (450 milijuna ljudi iza Kine i Indije) pomutio je "europski 11. rujna" koji mu je prethodio u obliku terorističkih napada na madridske željeznice sa 191 žrtvom, a slijedio ga s 350 mrtvih u ruskoj republici Sjevernoj Osetiji od kojih su čak polovica bila djeca.
U rukopisu zločina prepoznata je međunarodna mreža al-Qaida ili srodne joj skupine, čime je na zapad Europe prenesena operativnost terorista koji su dotad ciljali SAD, Rusku Federaciju zbog rata u njezinoj Čečeniji, te Aziju.
U proljeće 2004., i vojno-politički savez NATO proširio se za sedam članica bivšeg komunističkog bloka a Rusiji je gubitak zone utjecaja kompenziran parafiranjem za nju povoljnog sporazuma o partnerstvu s EU.
Hrvatska se na svome putu uspela za stepenicu više do članstva u EU dobivši prošloga tjedna datum početka predpristupnih pregovora: 17. ožujka 2005.
Nakon više desetljeća u europskoj čekaonici uspjelo je to i 70-milijunskoj Turskoj čija bi integracija Uniji donijela većinsku muslimansku članicu, strah od priljeva radne snage uz nestabilnosti na budućim granicama s Iranom, Sirijom i Irakom.
Iran (od administracije američkog predsjednika Georgea W. Busha označenog kao dio osovine zla uz Sjevernu Koreju i Irak) živio je pod pritiskom međunarodne zajednice zbog sumnji u tajni program nuklearnog oružja, što on niječe ali je u zamjenu za pomoć EU obustavio obogaćivanje urana.
Siriji je Bush, koji je borbu protiv terorizma učinio leitmotivom svog predsjedničkog poslanja, nametnuo sankcije optužujući je da podupire terorizam i razvija nedopušteno oružje.
Iraku godina nakon američko-britanske vojne intervencije kojom je 2003., svrgnut diktatorski režim Sadama Huseina nije donijela ni mir, niti slobodu a ni demokraciju. S 15.000 ubijenih civila i više od 1.000 mrtvih američkih vojnika, zemlja broji nove žrtve i terorističke napade na strane vojnike i iračke im saveznike, nove pobune poput šijitske u Falluji (koju su Amerikanci krvavo ugušili), nove raznorodne (po ciljevima, etničkoj pripadnosti) skupine ponikle na plodnome tlu postsadamovske anarhije.
Nov oblik terorizma - otmice stranaca čije se glave ucjenjuju ispunjenjem zahtjeva od otkupnine u novcu do povlačenja vojnika nekih zemalja, praćen je i novim korištenjem medija za sijanje straha. Putem interneta i nekih televizijskih postaja teroristi prikazuju ritualna ubojstva talaca, a od lipnja ubijeno je 80 stranaca.
Glavni tajnik UN-a Kofi Annan prvi je put 15. rujna nazvao 'ilegalnim' rat u Iraku, u kojem SAD i prijelazna vlada, unatoč kaosu, ne odustaju od provedbe izbora krajem siječnja 2005.
Opravdanost vojne intervencije demaskirana je 6. listopada objavom službenog izvješća u SAD-u koje je otkrilo da u Iraku nije bilo skladišta ni programa oružja masovnog uništenja što je poslužilo kao motiv za preventivni napad. Sličan zaključak britanske istrage žrtvovao je stručnjaka za atomsko oružje Davida Kellyja koji je 'iračku tajnu' otkrio jednom mediju i pod pritiskom što je slijedio počinio samoubojstvo.
U proljeće se svjetska javnost zgrozila snimkama američkog zlostavljanja iračkih zatvorenika u zatvoru Abu-Ghraib, za koje se posumnjalo da je moglo biti sustavno s naredbom odozgo. Sudovi su počeli procesuirati čuvare-zlostavljače.
U takvoj atmosferi američki birači su 2. studenoga, nakon tijesne izborne utrke, opet birali republikanca Busha za predsjednika, uvjereni da će taj odlučnije od demokrata Johna Kerryja obraniti domovinu od terorističke prijetnje. Tjedan dana uoči pobjede barel sirove nafte dosegao je u SAD-u rekordnu cijenu od 55,67 dolara u usporedbi s 32,52 USD na 31. prosinca 2003., da bi krajem godine pao na oko 46 dolara. Razlozi: sabotaže i napadi na iračke naftovode koje eksploatiraju strane, uglavnom američke kompanije, te stečaj ruskog naftnog diva Jukos.
Onima koji s terorizmom žive godinama, 2004. nije donijela olakšanja jer se izraelsko-palestinski sukob nastavio spiralom nasilja u kojoj obje strane gube. Smrt je s političke scene pomela povijesnog palestinskog vođu Jasera Arafata te Izraelu, koji ga je optuživao da ne želi ili ne može dokinuti palestinski terorizam, pobudila nade u izbor kooperativnijeg vodstva.
Sama izraelska država nastavila je gradnju spornog sigurnosnog zida (nalik Berlinskome) radi fizičkog odvajanja od palestinskih militanta. 'Zaradila' je time osudu Međunarodnog suda pravde o koju se oglušila, no pozitivna je njezina objava jednostranog plana povlačenja iz okupiranih područja i spremnost da podrži palestinsku državu čije bi stvaranje, ocjena je mnogih, bio jak adut u borbi protiv islamskog terorizma koji hranu za svoju tezu o zapadno-cionističkoj protuislamskoj uroti obilato crpi iz neriješenog palestinskog pitanja.
Uz prirodne nepogode (potrese, poplave i iznimno razornu sezonu uragana na Pacifiku), svijet je pogodio i virus ptičje gripe (H5N1) koji je usmrtio 32 osobe u Aziji i doveo do pokolja milijuna komada peradi a mogao bi prerasti u pandemiju i usmrtiti 50 milijuna ljudi, strahuje Svjetska zdravstvena organizacija.
Dva desetljeća nakon izbijanja epidemije, AIDS u 2004. bilježi ekspanziju među ženskom populacijom i porast zaraze od 40 do 50 posto, najviše u Aziji i istočnoj Europi. Cjepivo zasada nije pronađeno, antiretroviralna terapija nedostupna je siromašnima, a nastavi li se trend, AIDS bi do 2007., mogao pokositi 5 do 6 milijuna ljudi.
Afrika i dalje drži tragično prvo mjesto po smrtnosti od AIDS-a , a poprište je, prema procjeni UN-a, i "najteže aktualne humanitarne krize" u Sudanu gdje je građanski rat od 1983. odnio 1,5 milijuna života na jugu i 70.000 u zapadnoj pokrajini Darfur.
Nakon pobjede "revolucije ruža" u Gruziji 2003., slijedila je u 2004., na istome prostoru bivšeg SSSR-a ukrajinska "narančasta revolucija" čiji su protagonisti optužili vlast za prevaru i prisilili je na ponavljanje predsjedničkih izbora na kojima će se opet takmičiti dva Viktora: proruski Janukovič i prozapadni Juščenko. 'Zapadnog' su Viktora, potvrda je struke, neprijatelji htjeli onemogućiti trujući ga dioksinom teško mu unakazivši lice.
Rusija je početkom studenoga ratificirala protokol iz Kyota čime je na snagu stupila ta konvencija za smanjenje emisije stakleničkih plinova u naporima da se spriječi zagrijavanje planete Zemlje. U istraživanju 'susjedstva' Zemljani su svojim sondama otkrili na Marsu tragove vode i dobili spektakularne snimke Saturnovih prstenova, druge najveće planete Sunčeva sustava.