Takvu međusobnu odlučnost potvrdili su i odvojeni razgovori koje je u Ankari vodio ruski predsjednik Vladimir Putin sa svojim domaćinom Ahmetom Necdetom Sezerom, a potom i turskim premijerom Recepom Tayyipom Erdoganom.
Putinov posjet Turskoj, prvi posjet nekog ruskog šefa države u posljednje 32 godine, položio je, kako je to naglasio predsjednik Sezer, temeljni kamen svestranom razvitku odnosa i suradnje te izgradnji mnogih partnerskih veza Moskve i Ankare.
"Preuzeli smo hrabre obveze", rekao je Putin dodajući kako je ankarski summit otvorio nove obzore međusobnog razumijevanja, prijateljstva i svestrane suradnje. Putin smatra kako će takvi odnosi biti od interesa ne samo za dvije, nekada tradicionalno neprijateljski raspoložene zemlje, već i znatno šire.
Dvije strane su to potvrdile i potpisivanjem sedam sporazuma o raznim aspektima bilateralne suradnje. Ocijenjeno je da se međusobna trgovinska razmjena, koja bi do kraja ove godine trebala dostići 10 milijardi dolara, može vrlo brzo udvostručiti.
Snažan poticaj takvim naporima daju turske tvrtke koje rade na raznim poslovima širom Ruske Federacije. Istodobno, samo u prvih deset mjeseci ove godine turska turistička ljetovališta posjetilo je 1,5 milijuna ruskih gostiju.
Putin, koji je u dvodnevni posjet Turskoj došao sa skupinom poslovnih ljudi, izrazio je, kako se saznaje, spremnost na proširenje vojne suradnje dvije zemlje. Pritom je izrazio zainteresiranost da se Turska uključi u licencnu proizvodnju nekih vrsta naoružanja, posebno borbenih helikoptera.
Iz krugova bliskih Putinovoj pratnji doznaje se da je Moskva izrazila i spremnost za sudjelovanje u izgradnji prve turske nuklearke. Taj energetski objekt bi se, prema turskim planovima, trebao izgraditi do 2012.
Putin i njegovi turski sugovornici posvetili su naročito pozornost sigurnosti plovidbe velikih ruskih naftnih tankera Bosporskim tjesnacom. Turska strana je ponovo skrenula pozornost na mogućnost prave ekološke katastrofe koja bi mogla pogoditi 15 milijunski Istanbul u slučaju havarija plovila s naftom.
U tom sklopu razmotrena je mogućnost izgradnje nove trase naftovoda koja bi išla preko turskog teritorija do europskih zemalja. Turska je od ranije povezana ruskim plinovodom "plavi val" koji ide trasom ispod Crnoga mora.
Tursko-ruski razgovori na vrhu obuhvatili su i mnoga otvorena međunarodna pitanja, uključujući i sve zaoštreniju iračku krizu. Bilo je i riječi o aktualnim problemima Čečenije, te zaoštrenim azerbejdžansko-armenskim odnosima.
Razmotreni su i neki otvoreni problemi i izazovi oko zajedničke suradnje s turskofonskim zemljama koje su raspadom Sovjetskog Saveza 1991. stekle neovisnost. Riječ je o šest zemalja istih etničkih i kulturnih korijena s Turskom koje su, zbog loših komunikacija s vanjskim svijetom, ostale čvrsto povezane gotovo isključivo s Ruskom Federacijom.